Trčati?! Nisam luda!”, govorila sam dvije godine svojoj starijoj sestri koja me je uporno nagovarala da se upišem u školu trčanja, nakon što je ona istu “odradila” u Splitu. “Ne pada mi na pamet, sve mogu, ali trčati ne mogu”, glasio je moj unutarnji monolog sa samom sobom. Nakon teretane, funkcionalnog treninga, pilatesa i na koncu tanga, a sve u uzastopnom trajanju po mjesec dana mojeg “redovnog” pohađanja sportskih aktivnosti na red je došlo i trčanje. Odluka je naravno pala, kako drugačije nego, jedan ponedjeljak nakon blagdanskog prejedanja i novogodišnjih odluka s malom figom u džepu s obzirom da su upisi bili u travnju, a u par mjeseci sve se promijeni….

Pa hajde idem probati, vidjeti i odustati, kao i od svega do sada, govorila sam sebi, ali i drugima u travnju. Uredsko vrijeme od 9-17h i sjedilačko radno mjesto nagnalo me da se pokrenem i upišem u školu trčanja, čak je pala i oklada kolega kad odustajem od trčanja. Najviše ih je, simbolično, zastupalo tezu do Sv. Duje 07.05.2017. jer citiram: “tko je još vidio Dalmatinca da trči i to ne za “balunom”/loptom”. No, premisa se pokazala pogrešnom.

Dođoh, vidjeh i ostadoh! I ne samo to, svakim sam treningom pobjeđivala svoj osobni rekord, te 11.06.2017. na Kros utrci Volim trčanje sa svojom C grupom istrčala sam  početnički prvih 5km i to u 31 min! Hvala grupi i timu upornih entuzijasta i posebno treneru Mateju koji je na nenametljiv, simpatičan način uvijek naš veliki motivator. Hvala Vam ekipa iz TRČAONE što ste nas pokrenuli da budemo aktivni i u tome ustrajemo. Postala sam tipični zaljubljenik u trčanje koje mi dozvoljava da razbistrim um, ne mislim na posao i obveze i što je najbitnije vani sam, na zraku, a ne u nekoj zagušljivoj maloj dvorani.

Nakon 3 mjeseca daleko sam dogurala i veliki napredak ostvarila, ne samo u fizičkom smislu izdržljivosti već i u mentalnom pogledu jer se misao s početka iz negacije promijenila u mogu ja to!  Sve to naravno ne bi bilo moguće bez grupe, iako je trčanje individualni sport za mene je to timski sport, moji cekavci, kolege trkači, jedan su od bezbroj razloga zašto trčim i hvala svima na motivaciji.

I da lijep je osjećaj učiniti nešto za sebe! Osjećaj je divan i više nema natrag samo lovimo nove kilometre i utrke! 🙂

Napisala: Matea Ćukušić