Već neko vrijeme razmišljam da se uključim i krenem u školu trčanja. Tko će ići samnom? Zovi frendice, muža, rodbinu i svi imaju izgovore. Krivi dan, krivo vrijeme, krivo godišnje doba. Nema veze krenut ću sama.

Uvijek sam sa velikim divljenjem  gledala skupine trkača na savskom nasipu. Poseban osjećaj u meni i još veće poštovanje, budili su ljudi koji su, bez obzira na dob, hrabro istrčali polumaraton. Danas je moj prvi dan škole i prvi korak da krenem tim stazama. Volja je tu, tenisice i ostala oprema. Krećem! Iako sam sama i uzbuđena, sretna sam jer znam da ću upoznati nove divne ljude i da otvaram novu iznimno kvalitetnu stranicu u životu.

Tako je i bilo, prvi trening je prošao odlično. Iznimno profesionalno koncipiran, prilagođen postepenom razvoju i upoznavanju s tehnikama trčanja, ugodan i ljubazan trener i hrpa nas potencijalnih budućih trkača i trkačica sa velikom voljom i željom da ustrajemo i postignemo svoj konačni cilj nakon osam mjeseci treninga. Vjerujem da hoćemo.

 

Nastavak slijedi…

 

Napisala: Adela Bašić, Zagreb

Podijeli tekst na društvenim mrežama: