Često nije lako uvjeriti glavu da može sve sto hoće. Nije lako uvjeriti nogu da nije duža od druge i štošta još. Da ne nabrajam, pomislit će ljudi da sam u totalnom rasulu. A nisam! Za sve one nove trkače a čujem da će ih biti, jer svi misle kad može “ona” mogu i ja, “ona” se rastavila pa su je sastavili, pokrpali. Inače kad propustiš trening, a možeš ga propustiti povremeno, odradiš ga sam, nekad i negdje. Možeš se fotkat, a i ne moraš, i poslati trenerima da ih uvjeriš da si to odradilo ili čisto da si malo daš na važnosti kako možeš i sam.

Na treninzima se smijemo, baš onako od <3 i iz inata!

Neki trkači odu, neki otputuju, kao Mile recimo, propuste treninge, vrate se i jednostavno nastave. Ne veže te ništa osim tvoje glave koja mora biti u formi. Upišeš #Trčaonu iz inata, i sebi dokažeš da možeš. Znam dok trčimo žaliti samu sebe – „jadna li sam“, „ne mogu ja to“, „svi su bolji“, „možda bi trebala odustat“, „pa jedina ja pušem ko da ću odapet svaki čas“. Onda glava iz inata pokrene cijelo tijelo i istrčim do kraja.

Nema veze, ovako trebaju izgledati trkačke noge. 🙂 #bašmebriga

Prolazi već treći mjesec i moram priznati da ja još uvijek tijelu dokazujem i iz inata trčim – još i još. Dokazujem iz inata koljenu da može i dalje iskakat koliko hoće, neka odskakuće na Mars baš me briga! Iz inata trpim „ugodne“ upale mišića, ništa ljepše jer znaš od čega su.

Iz inata, moje srce jače kuca!

Pozdrav od Luce.

Napisala: Lucija Morić, Trčaona Rijeka

Podijeli tekst na društvenim mrežama: