Evo i moje priče:

Puno obaveza, poslovnih i obiteljskih, stalno žurim, samu sebe srećem koliko se žurim, a nikuda ne stižem. Cjelodnevni boravak u zatvorenim prostorima, zdravstveni problemi…to je bio moj život prije Trčaone.

Nedavno su mi rekli na jednom zdravstvenom pregledu da su pedesete jako teške, doktorica me gledala sa sažaljenjem i značajno kimajući. To je u meni probudilo neki prkos, inat, ne znam ni ja sama što i donijela sam odluku – moje pedesete će biti najbolje godine mog života! Odlučila sam promijeniti svoj život na mnogo načina, manje brinuti o nevažnim stvarima i prestati odgađati ono što mi je važno.

Trčaona je za mene savršeni spoj dvije meni važne stvari koje su mi jako dugo nedostajale – kretanja, točnije trčanja i prirode. U početku sam bila puna sumnji – hoću li ja to moći nakon dugogodišnje fizičke neaktivnosti (aerobik, trčanje i bicikliranje u mladosti kao da su bili u nekom drugom životu), hoću li biti najstarija, najsporija, hoću li se ozlijediti, nemam vremena, ja to ne mogu…samo su neki od izgovora za odustajanje koji su mi prolazili glavom prije prvog treninga. No ovaj put sam odlučila utišati tog skeptika u svojoj glavi i pokušati, pa što bude!

Na prvom treningu bila sam iznenađena brojem ljudi koji žele trčati, ljudi sličnih meni, odlučnih da sami (uz pomoć divnog i stručnog tima Trčaone) promijene život na bolje.

Iako baš nisam jutarnji tip, prvo subotnje jutro provedeno na treningu mi je bilo očaravajuće, predivno iskustvo. Proljetna raskoš Maksimira okupana jutarnjim suncem, mala crna vjeverica skakuće uokolo dok se mi zagrijavamo za trening, trčanje kroz šumu, endorfini mi divljaju, imam osjećaj da mi je srce ogromno, eksplodirat će od silne sreće…

Preživjela sam i testiranje na 1 km, sada moju veselu grupu vodi draga trenerica Marta. Iako je moje uspavano tijelo iznenađeno i zbunjeno ovom novom aktivnošću pa se javljaju neki sitni bolovi, unaprijed se veselim sljedećem treningu. Svaki put kad vidim tjedni mail s rasporedom treninga u mojoj glavi se javi onaj skeptik sa početka priče i govori mi: „Ti to nećeš moći!“, ali ja ga više uopće ne doživljavam, jer znam da pod stručnim vodstvom Trčaone ja mogu sve!

Napisala: Sanja Perko, članica škole trčanja u Trčaoni Zagreb

Podijeli tekst na društvenim mrežama: