Ljudi svih dobi, odrasli, a pogotovo djeca imaju potrebu za igrom i kretanjem. Trčanje je jedan od elementarnih oblika kretanja kojim se zadovoljavaju te potrebe. Osobno sam, kao dijete, zbog zdravstvenih problema bio zakinut za potpuno uživanje u slobodi kretanja. Kada sam nakon nekog vremena dobio tu slobodu – poletio sam, odnosno potrčao i od tada nisam stao.

Sličnu ljubav na prvi pogled (ili možda bolje rečeno, prvi kilometar) prema trčanju, vidim kod svakog polaznika Trčaone. Sve prednosti trčanja nije potrebno pisati, oni su odmah bili vidljivi na prvom treningu kojem sam prisustvovao. Zima, snijeg, vjetar… A ljudi pristižu te se formira masa nasmiješenih trkača iako su svi znali da će trening biti zahtjevan.

Osjećaj slobode, napretka, odlično društvo i nešto drugačije (zimsko) iskustvo privuklo je ljude da redovno dolaze na sve treninge. Ono što me zaintrigiralo je taj njihov osmijeh prije treninga koji je ostao je isti i nakon njega. Nedugo nakon toga krenula je i škola trčanja, svi treneri su marljivo poučavali osnove trčanja i kako je vrijeme prolazilo imao sam priliku družiti se s većinom grupa. U međuvremenu položili smo semestar 30 i 60, ali i dalje ista stvar – ljudi pristižu, masa, nasmiješena lica. Sa svakom grupom, kako u školi tako i u klubu, samo pozitivna iskustva, optimizam i smiješak na licu!

Smatram da je to sve rezultat ispunjavanja naše potrebe za kretanjem i igrom. Dakako, ovdje se mora svakako spomenuti dobro društvo te treneri koji paze i motiviraju trkače na svakome treningu, čime se stvara poticajno, ugodno i sigurno okruženje. Okruženje koje rezultira vašom (a vjerujte i našom, trenerskom) visokom motivacijom za napretkom. Najbolji primjer toga, izdvojio bi trening koji  sam imao s grupom na Maksimiru gdje sam rekao: ”Grupa, dajem vam slobodu. Danas birate rutu!” I gdje smo završili? Pola treninga radili smo uzbrdice!

Trčanje je specifično po tome što napredak koji podrazumijeva mentalnu čvrstoću i pomicanje vlastitih granica u tome smislu da je možda taj dio bitniji od onog fizičkog dijela. I kada je teško izdržite. Prođete kroz krizu i nastavite dalje. Svaki trening u nekom smislu ojačate, bilo psihičkom bilo fizičkom, što nam u konačnici može pomoći i u svakodnevnom životu. Možda zato smo svi toliko zavoljeli trčanje.

Zato dragi moji trkači… Bliži nam se Zagrebački i Ljubljanski polumaraton, a kilometraža je sve veća. Vi samo nastavite kako ste i do sada – nasmiješeno i pozitivno, pa će sve ići lakše. Drago mi je što vam mogu pomoći na tom putovanju da postanete bolja verzija sebe. A vama jedno veliko hvala što me svaki dan činite boljom osobom! 😊

 

Napisao: Filip Koražija, trener Trčaone – škole i kluba trčanja

Podijeli tekst na društvenim mrežama: