Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam je kako se vratim na jesen u trening poslije ljetne stanke?

Na to ja obično zablejim i nije mi baš jasno što me osoba pita, a onda shvatim da se podrazumijeva da se ne trenira na +30 stupnjeva. Vidite, problem je što se po toj istoj logici ne trenira niti na minusu, a bogme niti na kiši. A i onaj vjetar kad zapuše na +2…. Dakle, došli bismo do računice da se 70% godine ne trenira, pri čemu to vrijedi samo za naš umjereni pojas i mediteransko podneblje, ako ste malo sjevernije ili južnije, onda ne trenirate 90% godine. Odnosno, ne trenirate.

9194009281_685ac1367e_z

Dakle, odluka o treningu se ne donosi zbog ugodne klime, proljeća u zraku ili jeseni u kosi, nego zbog sebe, zdravlja, lijepog izgleda, novih prijateljstava, promjene života i stvaranju ljubavi prema trčanju. Da, to je jedna posebna ljubav, koja se pomalo stvara sa svakim prijeđenim kilometrom, ali kao i svaku ljubav, morate ju njegovati. Kako bi se vaš  partner osjećao da zbrišete nakon prve svađe? E pa, kako su povremene svađe važne za dinamiku veze i dodatni začin u strasti, tako su povremena preznojavanja, smrzavanja i prokišnjavanja važna za dodatnu iskru prema trčanju.

Svi oni koji su istrčali barem jedan trening po snježnoj mećavi ili proljetnom pljusku će točno znati o čemu pričam. Ako još ne znate, bez brige tu je kongitivna disonanca –  naime morate sebi objasniti nekako da niste najobičniji luđak koji se smrzava dok su svi na fino toplome pa vas onda ulovi polet kako je to baš super super kul i zabavno te kako ste vi superheroj koji nije da SAMO trči, nego to trčanje dobije neka magijska obilježja.

Da skratim, trči se uvijek, bez obzira na vremenske uvjete. Stvar je vrlo jasna – ne postoji loši vremenski uvjeti, postoji samo neprikladna odjeća. Kada je ljeto u pitanju, ja bih tu proširila rečenicu s „neprikladna priprema“. Poslije nekih sparnih treninga, kada mi pola grupe umire, a pola grupe je ostalo negdje u šumi, pitam tko je popio taj dan 2 litre vode, obično nastane muk, pogled u pod s povremenim međusobnim pogledavanjem. Dakle, vrlo jasno je koje su pripreme potrebne napraviti – ako ćete pojačano znojiti tekućinu, morate pojačano unositi tekućinu. Nije to baš takva mudrost 🙂 Naravno, bolji izbor je tekućina s elektrolitima, nego čista voda, iako je opet voda puno bolji izbor od bilo kakve zaslađene tekućine, poput raznih sokova.

U školi trčanja najveći pokolj naprave ljetni godišnji odmori, možda čak veći nego svakakvi nepovoljni uvjeti u zimskoj školi trčanja. Koliko god mi objašnjavali ljudima da je dovoljno trenirati samo 1-2 tjedno da bi se održala forma i uspješno vratilo u školu trčanja po povratku (jer postoji nešto što se zove mišićna memorija), toliko često budemo neuspješni u uvjeravanju ljudi da je to zaista tako. O tome kako trenirati uspješno na godišnjem odmoru sam već pisala prije (http://www.trcanje.hr/treniranje-na-godisnjem-odmoru/6185/), tako da očekujem da ove godine usvojite predloženo gradivo ;-).

Osim raznih konkretnih prednosti nastavka trčanja kroz ljeto (forma, izgled, komadi), tu je i ona vjernost svojoj ljubavi. Naime, taman sad dolazite u formu kada će vam se početi vraćati svi oni uloženi sati u kilometre i predanost prema trčanju. Dopustite mu da vam uzvrati jednakim intenzitetom kroz dužinske treninge, koje niste niti sanjali da ćete moći trčati, a kruna vaše ljubavi će biti 10. listopada 2014. godine, u Zagrebu. Trčanje ne poznaje prijevaru i razvod, uvijek će vas čekati čak ako ga i ostavite, ali budi te fer prema njemu i sebi te se pojavite na taj svečani dan u punoj spremi i vašoj zelenoj majici 🙂

Piše: Maja Bonačić, trenerica u adidas školi trčanja

 

Podijeli tekst na društvenim mrežama: