Ovim putem želio bih svima čestitati na uspješno odrađenoj utrci! Jedan od vaših i naših ciljeva možemo slobodno prekrižiti te vidjeti što nas dalje očekuje. Na rasporedu je utrka na 10 km, a kako bismo i to uspješno odradili potreban je jednaki trud kao što je bio potreban i za prvu utrku.

Dolazi razdoblje koje sadrži ono što svi čekate cijele godine – godišnji odmor, koji vas može udaljiti od vašeg cilja. To specifično razdoblje se zapravo ne bi trebalo uspoređivati s distraktorima poput vrućine i poteškoća na treningu, ali istina mi govori drugačije. Cilj koji me motivira u radu je da iz trčanja izvučete najviše. Uz razvoj kondicije, pravilne tehnike trčanja, skidanja kila, druženja, bijega od svakodnevice i od posla važno je stvoriti disciplinu te prenijeti je u svakodnevne životne situacije. Većina godišnjih odmora traju 2 tjedna te kada ne bismo nastavili trenirati narušavamo disciplinu koju smo izgradili u ova tri mjeseca. Sam pojam netreniranja nije ključan faktor nazadovanja, tu još možemo pričati o prehrani, spavanju i slično tome, ali nećemo se dotaknuti toga zato što razlog uzimanja godišnjeg odmora je da napunimo baterije i vratimo se spremni za nove situacije.

S obzirom da ćemo si dopustiti neka odstupanja, kompenzirajmo to treningom od 30 minuta barem 2 puta tjedno. Dopustite mi usporedbu trening od pola sata s nekim svakodnevnim aktivnostima. Najprije bih ga usporedio sa uređivanjem prije nekog izlaska, sastanka ili večere. Važno je pripaziti na izgled, zato što neverbalna komunikacija čini 70% komunikacije. U toku dana, moguće je izdvojiti 30 minuta kako bismo odradili trening i iz njega dobili sljedeće beneficije: prije svega održavamo naše funkcionalne sposobnosti, ali i održavamo / razvijamo našu disciplinu. Dokazano je da tjelesna aktivnost podiže razinu samopouzdanja. Prije par tjedana napisao sam članak o temi kako pobijediti krizu. Napisao sam da način stjecanja kontrole nad samim sobom jest zapravo da izazivanje neugode. Mnogi trkači su mi ispričali kako imaju poteškoće trenirati sami, a ja vam ovim putem želim savjetovati da ako želite ući u proces rješavanja krize, počnite trčati sami i u grupi i imat ćete uvid koliko ste zapravo sposobni. Izgradit će se doza samopouzdanja koju možete koristiti u vaših 70% neverbalne komunikacije, a traje jednako kao tuširanje, peglanje košulje ili šminkanje.

Imao sam priliku slušati Vas trkače kako ste zadovoljni što ste uključili trčanje u vašu svakodnevnicu, kako ste ostavili neke neželjene stvari iza vas i da ste trenerima zahvalni što su vas uspjeli motivirati. Što se tiče nas trenera, istina je da vas motiviramo u radu, ali ona konačna odluka “Hoću ili neću” je zapravo uvijek bila vaša. Prisjetite se lijepih trenutaka ( napredak sa 7.00 min/km na 6.30min/km, sa 1 km pretrčanog u komadu na 2.5 km, i sve pohvale koje ste dobili od svojih prijatelja i bližnjih). Iskoristite tu pozitivnu energiju i “začinite” si godišnji odmor ugodnim treningom!

 

Marco Francesco Ristić, student Kineziološkog Fakulteta i trener u Trčaoni Zagreb