Dugo godina su mi išli na živce “oni koji zatvore pola grada dok trče”, a onda se sve preokrenulo, postala sam jedna od “njih” i s ponosom mogu reći “jesam ga! #21”.

Par stvari je utjecalo na moj preokret. Jedna od njih su ljudi u Trčaona majicama koji su ponosno trčali po Ilici i u kojima sam vidjela snagu i volju da se ta velika brojka može otrčati, a druga je prijateljica Heta iz srednje škole koja je prije par godina istrčala tih 21 km i inspirirala me da se i ja odlučim krenuti u lov na tu malu ali veliku brojku.

S ciljem i velikom željom da i ja otrčim tih 21, već sam na samom početku škole trčanja, dok nisam mogla otrcati ni 21 metar, pitala kada se prijavljujemo za polumaraton. Do dana prijave prošlo je još puno mjeseci treninga, pa tako i zbog “ljeta bez tenisica” prelazak iz B grupe u grupu C. Hvala ekipi rondo C koji su me prihvatili kao svoju i trenerici Petri koja te tjera da nađeš i zadnji atom snage kada si sve rezerve već potrošila.

Prolazak pored navijača koji mi je dao dodatnu energiju

A onda je došao i taj 13.10., osjećala sam uzbuđenje i strah, kao pred neki ispit za koji sve naučiš ali opet se bojiš jer znaš da neće biti lako. I bilo je teško, sunce je pržilo i sanjala sam onaj pljusak koji me oprao na Unicef utrci ali nisam se dala. Na povratku iz Dubca oko Maksimira sam usporila i zaostala za svojom grupom, ostala sam sama, i tu počinje borba u glavi sam sa sobom i nogama koje su preteške. Nemoj odustati, možeš ti to, trči za mamu, trči jer te tata i seka čekaju na Ilici.

Čista sreća na ulasku u cilj

Jedva sam trčala i dizala te noge, ali ljudi koji te bodre i navijaju ulijevaju ti nevidljivu snagu koja te nosi dalje. Sreću i adrenalin koji me ponio kad sam vidjela tatu i seku kako navijaju za mene stvarno ne mogu niti opisati.

Medalja je oko vrata i prvih 21km iza mene, idemo dalje…

U onih zadnjih 200 metara do cilja, nakon 2 i pol sata, nasla sam za sprint i one zadnje atome snage koje je iz mene izvlačila Petra na dužinskim treninzima i koja me sa C ekipom čekala na cilju. Uspjela sam pobijediti samu sebe i staviti tu medalju oko vrata.

Sada laganini idemo riješit Cenera pa u klub.

Napisala: Marijana Fiket, Trčaona Zagreb

Podijeli tekst na društvenim mrežama: