Jutro nakon šokantne pobjede hrvatske nogometne reprezentacije nad Rusijom i plasmana u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva, dio zagrebačke trkačke zajednice okupio se na Sljemenu, najvišem vrhu Medvednice i nastupio na Sljemenskom maratonu.

Ova je utrka bila u programu/kalendaru utrka na koje ide Trčaona trail grupa pa su se zato na Sljemenu okupila njena čak 23 člana.

O stazi

Sama staza nije nam bila nepoznanica jer smo je u sklopu treninga obišli dva puta tako da smo u utrku ušli opušteno i smišljajući taktiku: netko je odlučio „povući“ prvih 7 km koji su čista nizbrdica pa uzbrdo kako bude, a netko je taj prvi dio odlučio odraditi rezervirano pa onda kvalitetnije odraditi uzbrdicu.

Staza je jako zanimljiva – kao što rekoh, prvih 7 km je široki makadamski put kroz debelu šumsku hladovinu, zatim cca 500 metara opakog spusta singletrackom koji je bogat skliskim kamenjem i korjenima pa padovi na tom dijelu staze nisu rijetkost. Nakon toga slijedi 500 Horvatovih stuba. 500 stuba. U utrci. Uf! No, većina trkača priča samo o stubama, a mnogima je ipak najteže ono što slijedi neposredno nakon stuba – uspon po livadi koja skoro pa okomito ide u nebo i još ste pri tom na suncu da ugođaj bude potpuniji 🙂

Na cca 8,5 km je kraj tom kraljevskom usponu i nalazite se kod PD Hunjka, srce vam je u petama, zraka nemate. Najradije biste stali, ali baš zbog toga morate krenuti, nastaviti trčati po tom „ravnom“ dijelu staze kako biste pobjegli svojim takmacima. Taj potez od Hunjke do Puntijarke nekako je najljepši jer se izmjenjuju lagani usponi i lagane nizbrdice, trčite po planinarskoj stazi, a ne po makadamu, borite se sami sa sobom jer ne želite stati nego čak ubrzati znajući da je cilj relativno blizu.

Šlag za kraj je uspon od Činovničke livade do tornja… od uzbrdice opet gledate u nebo ali se veselite jer znate da je na vrhu cilj i dajete sve od sebe da vas pred kraj utrke nitko ne pretekne.

O utrci

Utrka je bila solidno organizirana: odlične sudioničke medalje, dovoljno okrepnih stanica koje su bile bogato opremljene, elektronsko mjerenje i brza obrada i objava rezultata, sjajno trasirana staza. Mora se prigovoriti na nemogućnost promjene vlasnika startnog broja (niti prilikom preuzimanja broja, niti na dan utrke niti nakon utrke), izbacivanje volontera s jedne od ključnih pozicija na stazi (potok Srnec) gdje je dio trkača krivo skrenuo – moglo se to vrlo elegantno riješiti i bez osobe potezanjem trake preko potoka. Čudi i to kako organizator nije iskomunicirao i značajno skraćivanje staze – trčalo se cca 12,5 umjesto najavljenih 14 km.

Zaključno

Proveli smo jedan krasan dan na Sljemenu po prekrasnom vremenu, družeći se s kolegama iz Trčaone ali i s drugim trkačicama i trkačima, ponosno okolo noseći medalju. Naravno pao je i sljemenski grah i sunčanje na livadici podno tornja. Zaključak svih je da se Trčaona trail vraća i iduće godine na ovu utrku.

Hvala Karmeli, Boški i Valentini koje su nam bile podrška, navijale i fotkale nas tijekom cijele utrke.

Mi se okrećemo našoj idućoj trail utrci – Ogulin trailu 15.9.2018. http://www.ogulintrail.com/

Piše: Nedeljko Vareškić

 

Podijeli tekst na društvenim mrežama: