Dobro došli u NOVU ERU. Da, dobro ste pročitali, dobrodošli u novo doba, novu galaksiju. Jer nakon otrčanih 5 km svi se standardi pomiču. Kad odvrtimo film unazad i prisjetimo se naših početaka od prije tri mjeseca izgleda kao da smo prevalili put do mjeseca. Vjerujem da i dalje ne vjerujete da ste vi oni isti koji su upisali adidas školu trčanja prije stotinjak dana i mislili kako ćete tamo nešto trčkarati, nešto vježbati, nešto se kretati…
Neki su od vas počeli i čitati Bajkovitu Pulu koja je proizašla iz htijenja i želje da potakne i pomogne stotinama trkač(ic)a rekreativaca početnika u prvim koracima sustavnog treninga. Oni koji su pratili kolumnu upoznali su se s ADIDAS ALI virusom. “Opaki” je to virus koji brzo mutira i pomiče granice takvom brzinom da niste bili niti svjesni što vam se dogodilo.
Početkom ožujka smo napisali: “Ne postoji nitko na ovom svijetu koji je vrjedniji od Vas samih! Vi ste čudo prirode, 100%tni vlasnik najsofisticiranijeg uređaja na svijetu – vašeg tijela koje je isprepleteno milijunima živčanih vlakana koja dopiru do preko petstotina mišića koji su odgovorni za pokretanje složenog sustava od preko dvijestotine kostiju! Vaše srce otkucava svake sekunde, sat za satom, dan za danom, preko 30 milijuna otkucaja godišnje i tjera hektolitre i hektolitre krvi kroz stotine tisuća kilometara krvnih žila! I sve se to odvija u vašem tijelu bez da o tome razmišljate niti jedne milisekunde. Jednom rječju Vi ste SAVRŠENI! ADIDAS ALI je u Vama!”
Tada je otrčati dionicu od 5 km bila znanstvena fantastika, ali virus je mutirao i došli ste do prvog opipljivog rezultata. Ona mučnina koja se javljala pri samoj pomisli da morate trčati, pretvorila se u sreću i zadovoljstvo kada gledate tjedne termine treniranja, pa čak i u veselo iščekivanje trenutka kada u inbox stiže plan i program nadolazećih dionica i opterećenja.
U travnju smo se prisjetili uzrečice “Kako siješ, tako žanješ“ budući je ona dočaravala vaš trenutni put. Povećanjem dionica trčanja i vrijeme trajanja istih, povećavala se bol u mišićima, međutim, istovremeno se i povisio prag osjeta boli, prag tolerancije na bol kao i opća pripremljenost našeg organizma. Istovremeno smo utjecali i na „tijelo i duh“! Dogodilo se sljedeće; kasnije smo počeli osjećati bol, duže smo trpili bol, a pretrčeni kilometri bili su sve lakši i lakši jer su mišići bili spremniji za sve teže i teže napore. Savjetovali smo da zavrnete rukave i iskoristite stidljive zrake sunca.
Predložili smo da obavite sjetvu koju ćemo zajedničkim snagama ploditi tijekom lipnja, srpnja i kolovoza. Došlo je vrijeme naplate silnih pretrčanih kilometara, silnih litara znoja, a možda i poneke suze. Jer, na muci se poznaju junaci – spomenuli smo krajem svibnja. A to ste i potvrdili na prvoj službenoj utrci koja je održana prije dva tjedna. Prvi cilj koji smo postavili pred vas, zajedničkim smo snagama uspješno ostvarili. Čestitamo svima koji su istrčali svojim tempom dionicu koja je prije nekoliko mjeseci bila nemoguća misija. Zahvaljujemo se i svim trenerima koji su nesebično motivirali sve školarce tijekom same utrke, ali i na svakom pojedinačnom treningu.
I što sada? Nastaviti ili odustati? Smiješno pitanje jer ste vašim povratkom sa utrke, proširili toliko lijepih emocija, da ste zarazili ADIDAS ALI virusom na tisuće novih budućih trkača, a sebi postavili novi cilj – pretrčati 21 km u Zagrebu.
P. S. Ali prije toga i 10 km u bajkovitoj Puli, zar ne …
piše: Erik Lukšić