Prije nekoliko godina K. Cudy je otpjevao hit Davida Guette Memories kojeg ćemo malo preoblikovati: “All the crazy miles I ran last months, those would be the best memories…”
Prigodni prijevod bi glasio otprilike ovako: “Svi oni prevaljeni kilometri zadnjih mjeseci, mogli bi postati najljepše uspomene…”
Upravo tako, šest je mjeseci prošlo, a u tih skoro 200 dana pretrčali smo preko 250 kilometara! Čestitamo vam na ustrajnosti, čestitamo na upornosti, čestitamo na održanom obećanju. Obećanju koje ste dali sebi samima da nećete odustati! Koliko god vam teško bilo i kolika god vam bila muka, obvezali ste sami sebi da ćete dolaziti na treninge i otrčati još nekoliko krugova bez obzira na sve! Gdje nas je to obećanje dosad dovelo?
Nakon prvotnih minutu trčanja, minutu hodanja došli smo do prvog kilometra u komadu. Uskoro smo otrčali dva, pa tri i stigli do okruglih pet kilometra nakon samo tri mjeseca! Tada smo u idiličnom okruženju Plitvičkih jezera u čarobno nedjeljno jutro oborili vlastite rekorde i pomaknuli granice izdržljivosti. Shvatili smo da je samo nebo granica i da smo uistinu spremni ostvariti “neostvarivo”. Došlo nam je ljeto, a s njim i paklene vrućine koje su nas pokušale omesti na putu prema cilju.
Još smo jednom bili čvrsti i jasno i glasno rekli NE; adidas ALI virus je ponovno proradio u vama i nastavili ste nizati krugove i krugove, kilometre za kilometrima. S istinskim veseljem i mladenačkom radošću i zaigranošću slali ste prijateljima fotografije koje dočaravaju iskustva s nepreglednih plaža diljem lijepe naše kao i sa nekih od preko tisuću otoka. Međutim, na ovogodišnjim su fotografijama u prvom planu znojni dresovi, mokre tenisice, neke lude brojke trkačkih aplikacija na zaslonima pametnih mobilnih telefona ili čak kod onih najzagriženijih i razni rekordi na sportskim satovima.
Adidas škola trčanja više je od suhoparnog trčanja u što ste se i sami uvjerili tijekom ovih šest mjeseci. Postala je način života, postala je zdrava navika kojom ste zagospodarili vašom sudbinom i odlučili uzeti kormilo u svoje ruke. Pokrenuli ste ono što je najbitnije. Pokrenuli ste svoje tijelo jer ste napokon i sami spoznali da je ZDRAV DUH nastanjen isključivo u ZDRAVOM TIJELU!
Povratkom u svakodnevnicu sa čarobnih putovanja, polako se vraćamo i dionicama i tempu koje smo ostavili tamo negdje. Glava i srce žele, ali se tijelo još uvijek pomalo opire i nije na najvišoj razini kao prije. Iskristalizirale su se nove “jakosne” skupine koje se pripremaju u svojem mikrokozmosu, ali se i dalje na svim razinama osjeća kolektivni duh. Svaki pojedinačni iskorak se prihvaća kao zajednička zasluga, a termini poput zavisti i ljubomore jednostavno ne postoje u AŠT rječniku. Svi dišemo kao jedno biće i guramo zajedno prema ciljanoj dionici od 21 km koja će biti dostignuta 9. listopada u Zagrebu.
Do tada se družimo na usputnim stanicama. Neki su se već oprobali na raznim kraćim i duljim utrkama i isprobali svoje sposobnosti, a pravi test koji nas očekuje mjesec dana prije „diplomskog“ je polaganje male mature na cestovnoj utrci duljine 10 km u subotu 10. rujna u bajkovitoj Puli. Iako naša škola nije bila „večernja“, ispit će nam biti noćni! Protrčimo pulskom rivom obasjani spektakularnim svjetlećim divovima, istražimo podzemne tunele Zerostrasse ispod austrougarske utvrde Kaštel. Približimo se rimskim spomenicima na starom gradskom Forumu i utrčimo zajedno u velebno zdanje Amfiteatra kojeg je dao sagraditi rimski car Vespazijan, u drugoj polovici prvog stoljeća, kao posveta njegovoj velikoj ljubavi, puljanki Antoniji Cenidi.
Dođite i osjetite ljubav… i pozitivnu energiju
P.S. Ako ste u blizini, start je u 20.30
Napisao: Erik Lukšić