Ne… To nije moguće!!! Ja???! 5:47??! Ma, nema šanse… ma netko je nešto krivo izmjerio garant….Nedeljkooooo!!!!! Daj pliz provjeri jel mi vrijeme dobro zabilježeno, onak, dušu sam ispustila, a istrčala sam kilometar za 5:47.

Da, znam, uopće nije loše vrijeme. No kad si iz sportske familije i kad se sportom baviš praktički od rođenja (nisam još ni stajat znala kako spada, a već sam jurcala niz Činovničku i urlikala: „NECEEE STAAAPEEE!!!!“ dok je tata, učitelj skijanja, trčao za mnom sa štapovima) – malo si uvrijeđen. Malo? Ok, bit ću iskrena: poprilično!!! Bio je ovo jedan kolosalni aperkat mom egu, taština se srušila u nesvijest, a ja sam dobila potrebu samoj sebi poslati SMS u kojem prekidamo. Sms!!! Da, čak se ni na kavu ne bi pozvala da prekinemo, koliko sam bila ljuta!

A kad si ljut – zapališ cigaretu.

U mom slučaju – zapališ svoju zadnju cigaretu.

stosedesi

Odluka je bila istovremeno nevjerojatno laka i teška. Mislim, ovo je zbilja prekid zauvijek. Za stalno. Za ozbač. Do kraja. Puj pečatim. Nema ono – ostat ćemo prijatelji, bit ćemo u kontaktu, ic not ju ic mi. Nema! Ovo je kraj. Vrati mi moje barbike i aj bok!

No, kad zbrojiš povrijeđen ego, onesviještenu taštinu i možebitni prekid sa samom sobom – prekid s pljugama je puno logičniji: Pa nebu mene jedna glupa pljuga usporavala, mamicu joj izljubim! (ok, bila sam puno prostija, ipak sam odrasla blizu Dinamovog stadiona).

Osim trčanja, našla sam ja još genijalnih stvari zbog kojih je pušenje ultimativna glupost:

  1. Ušteda – ja sam eto, bila na (u prosjeku) kutiji dnevno, što će reć da sam do danas (danas mi je peti dan bez cigarete) ušparala 100 kunkasa. To je 15, 38 lisnatih sa sirom kod Zagorke u pekari, 5 stvari izsekndhenda kad imaju „sve po 20“ akciju ili jednostavno 100 kuna koje prije nisi imao jer si ih popušio, a sad ih imaš…. 100 kn!!! Sjetimo se samo veselja kad u zimskoj jakni koju najesen izvadimo iz ormara nađemo medu. E, ovo je 20 medvjeda! 😀
  2. Smrad – i dok sam pušila jako mi je smetao smrad cigarete. Znala sam u tri, pol 4 ujutro nakon svirke ići prat kosu jer jednostavno nisam mogla zaspati od smrada. Toga sada više nema. Sada eventualno ne mogu zaspati kad mi se pes uvali u krevet i prdne. Il ga muž optuži. Ne znam. Nemam potrebu provjeravat tko je kriv.
  3. Ljubljenje – Muž mi je nepušač! Mislim da je svima jasno da je naše ljubljenje iziskivalo gomilu predradnji u vidu žvakanja žvakaća, pranja zubiju, nerijetko i prepucavanja kome gore smrdi iz usta. Znao mi je reć da mu je ljubljenje sa mnom jednako lizanju pepeljare. Ne znam kada je to točno lizao pepeljare (al poznavajuć njegovog vjenčanog kuma s kojim je frend još od srednje škole, ne bi se čudila da su imali neki tematski izlazak s oblizivanjem pepeljara zagrebačkih birtija) al ni kao pušačici mi ta radnja nije bila primamljiva. Bljak!

Negativne strane? Ne mogu reć da ih nema ali nisu baš tako jako izražene. Ili ja imam sreće?

Glavni trik je zavarati mozak. Konkretno: zbog mog muža nepušača i mene kojoj cigareta smrdi, kod nas doma puši se samo u kuhinji. Onoga momenta kad zasjednem za kuhinjski stol sa šalicom kave, mozak počne urlikat: PLJUUUUUGAAAAAA!!!!! Zato sada jutarnju kavu potpuno bezbrižno pijem u dnevnom boravku. Mozgu nije ništa čudno jer zna da se u boravku ne puši. A izbjegavanje kuhinje rezultiralo je i time da se zadnjih par dana uglavnom muž bavi kuhanjem. Voila!!!

Kava je isto super stvar jer je moj mozak povezuje s cigaretom. Kad bi mi došlo da si zapalim – srk kave. Doduše, treba kupiti neku beskofeinsku jer ja sam prva dva dana jaaako patila za cigaretama što je rezultiralo time da sam u utorak oko 23 sata išla krampat jedan grozan korijen koji nam raste nasred vrta. Onda sam išla vježbat klarinet. Pa šetat psa. Gle leptirić!!! Pa sam se vrtila u stolcu. Pa je već bilo pol 3… ADHD… idemo igrat skrivača… i tak…weeeeeee!!!!!! NE SPAVA MI SEEEEE!!!!!

Ivi

Ono što svakako savjetujem svakome tko se želi riješit cigarete – napravite to u tajnosti!!!! Ja sam mislila kako će mi „autanje“ na facebooku već prvi dan pomoći, dati vjetar u leđa, svi će mi virtualno pljeskati, a ja ću svaki svoj mali uspjeh podijeliti sa svojim malim fejsbučkim univerzumom i blablabla… BULLSHIT!!! Ljude ili nije briga, ili su ljubomorni, ili imaju potrebu pričat o sebi na vašem statusu (pa ćete nerijetko dobit čitabu o tome kako je „meni bila kriza odmah nakon 3 dana a mojoj mami tek nakon 6 mjeseci dok je susjed evo, već sad treći put probao prestat pušit al mjesec je u Merkuru pa to baš i nije dobro jer je on škorpion u podznaku lav…“ DUŽU OD SAMOG STATUSA!!! Naći će se tu i genijalaca koji su si jako super jer ne puše već dugo, a vi ste drek je ne pušite tek 3 dana. Naime, oni kad su prestali pušit, odmah su ne pušili 7 godina… Ne, zbilja! On je bacio cigaretu i puff – ne puši već 7 godina! Danas je već 8 godina.

Pitajte za savjet! Svakako pitajte, ali pitajte ljude koje poznajete i kojima vjerujete. „KiKi Mawa Wjeshtica“ i „Marko Ivana VolimoSe“ dobrodošli su ispod vašeg statusa napisati „awwwwić“ ili „<3 <3 <3 <3″ no ja se s njima ne bih upuštala u dublju diskusiju vezanu uz prestanak pušenja. Možda zato jer sam uvjerena da, osim ako nemaš Nokiju 5110 ili 12 godina, nemaš valjani razlog za korištenje W umjesto V. A s obzirom da Nokiaa 5110 nema internet, imaš 12 godina (ili si mentalno na toj razini) i nisam sigurna je li legalno s tobom razgovarat o prestanku pušenja. Odnosnoooo… razgovarat općenito.

Najbitnije se okružiti ljudima koji se vesele svakom tvom malom, najmanjem uspjehu. Nismo svi isti i uspjeh se ne može mjeriti nekom univerzalnom spravom. Netko će se jedva izboriti sa dva sata nepušenja dok će nekome mjesec dana bez cigarete biti „pis of kejk“. Bitno je znati da postoje ljudi koji su sretni zbog vašeg pomaka, ma koliko se malen on (nekima) činio….

Nepušačica: Ivi (the) First

 

Podijeli tekst na društvenim mrežama: