Jeste li pronašli vaš (trkački) smjer?
Moja trkačka priča započela je prije nekoliko godina i to sasvim iznenadno te gotovo slučajno. Ljubav prema trčanju dogodila se zapravo u trenu, a da toga nisam niti bila svjesna.
No, kao i u svakoj ljubavi, postoje neke vrste koje vam bolje odgovaraju i za koje jednostavno znate da su ono nešto što vam je potrebno da biste se osjećali najbolje, da je to to za vas! Nažalost, ozljede su me prisilile na pauzu od treninga te sam nakon godinu dana zapravo izgubila svoj smjer. Kada sam došla u kontakt s timom Trčaone imala sam osjećaj da krećem na jedno novo putovanje i divnu avanturu. Nakon sedam lijepih mjeseci provedenih u Maksimiru, zahvaljujući Trčaoni i mom treneru Tomislavu Marinoviću, vratila sam se trčanju, ali i sebi jer sam ponovno pronašla svoj trkački smjer! Moram priznati da sam uvijek više voljela prirodu naspram gradskih ulica isklesanih asfaltom. Jednostavno nisam nikada uspijevala pronaći ljepotu u trčanju po cesti. Voljela sam trenirati s mojim trkačkim kolegama i trenerom, naučila sam puno od njih i uživala u njihovom društvu, no cestovno trčanje nije na kraju zauzelo broj jedan na mojoj listi. Trčanje po maksimirskoj šumi mi je odgovaralo i postupno me vuklo dalje, u neke nove šume, brjegove, a onda i planine. Na samom početku teksta sam navela kako se ljubav dogodila u trenu, što i je, a treninzima s mojom dragom ekipom u Trčaoni sam to i ponovno shvatila. Ja sam zapravo od samog početka bila zaljubljena u treking odnosno trail, što sam osvijestila provodeći sve više i više vremena u prirodi.
Što je zapravo treking? Gotovo svaki treking podrazumijeva hodanje, planinarenje te trčanje po različitim brdskim, planinskim i/ili ravnim terenima (na otoku ili na kopnu). Ono što je važno znati jest da postoje više tipova utrka, one koje su označene (tzv. trail utrke) i one utrke za koje je nužna orijentacija. Takve utrke karakteriziraju neoznačene rute za koje vam je neophodan kompas i zemljovid jer bez njih nećete moći pronaći vaše kontrolne točke koje će ujedno biti i potvrda da ste uspješno završili utrku. Kada razgovarate s trekerima uvijek se osim same lokacije gdje će se održati utrka debatira i o nadmorskoj visini koju je potrebno prijeći u ovisnosti o kilometraži utrke koju prijavljujete. Posebno zadovoljstvo pruža vam pretrčana utrka s velikim brojem kilometara u nogama i s još više prijeđene nadmorske visine. U principu samo isčekujete sljedeću utrku i ponovni polazak sa starta.
Shvatila sam da sam postala ovisnica o trail trčanju. Svaka utrka donosi vam kilometre netaknute prirode, neponovljive poglede na prirodne ljepote i jednu posebnu kombinaciju uzbuđenja i unutarnjeg mira. Kada krenete s utrkom svakako ćete je htjeti završiti sa što boljim vremenom i postići dobar rezultat, no nerijetko ulovim sebe, ali i sve prave, iskusne trekere kako se usred utrke zaustave i jednostavno uživaju u svemu onome što ih okružuje. Vrijeme u tom trenutku staje i nije više primarno niti bitno. Važno je ono zadovoljstvo u vama i svemu što vas okružuje.
U konačnici svatko mora pronaći svoj smjer i ono što ih ispunjava. U mom slučaju je to trčanje u prirodi, u šumi i na planini što dalje od gradske vreve. Nadam se da ćete i vi isprobati treking jer zaista vjerujem da nećete požalit. Bili treker ili cestovni trkač, važno je da je to ona aktivnost koja će vas ispuniti, ali i u kojoj najviše uživate. To je recept kojim ćete osigurati da vaše noge još dugi niz godina žude za novim i uzbudljivim stazama.
Napisala: Sara Cobal, Trčaona Zagreb