Malim koracima do velikih promjena

Odmah da vam kažem, ja sam totalno antisportski tip, ali posve! Da vam to potvrdim samo ću reći kako je moj tata išao moliti profesora tjelesnog u osnovnoj školi da mi da 5 pa da eto tjelesni ne bude jedina pepreka za proći sa 5,0.  I drugo, do srednje škole nisam znala napraviti kolut u naprijed; onda znate koliko je sati. 🙂 Nikada se nisam previše trudila u sportu, nisam nikada pronašla nešto što bi me toliko obuzelo i čime bih se s radošću bavila. Sve do nedavno…..

Upisala sam školu trčanja; onu istu školu o kojoj sam godinama slušala od prijatelja i poznanika i čije sam članove viđala u obližnjem Maksimiru kako obaraju svoje rekorde – u istrčanim kilometrima i prelaze granice koje su si sami postavili.

“Kako je ovo odlično!” – redovito tako uđem u stan nakon treninga i kažem svome mužu. Umorna, znojna ali istinski sretna i s osmjehom na licu. Toliko sam ponosna na činjenicu kako napokon radim nešto dobro za sebe i svoje tijelo. Trenutak kada trener poviče ono zadnje “hodaj” za mene predstavlja moju mini pobjedu. Kada sam upisala školu trčanja nisam mislila da mogu trčati ni 2 minute u komadu, a sada smo već na skoro 30 min (s minimalnim pauzama) nakon samo dva mjeseca škole. Moj mini cilj je ne odustati na svakom sljedećem treningu bez obzira na zahtjevan plan i program trčanja. A onaj malo veći cilj je istrčati 5 km na jednoj skorijoj utrci.

Pisala sam nedavno na svom privatnom blogu o zoni udobnosti i kako se iz nje vrlo jednostavno možemo izvući. Smisao izlaska iz sigurne zone je prigrliti nova iskustva i pritom se ne ograničavati na ona velika, ogromna iskustva već se radovati malim stvarima i slaviti svaki uspjeh. Kao što sam tamo napisala, možda baš vas meditacija istiskuje iz zone udobnosti jednako kao i bungee jumping ili trčanje u mojem slučaju.

Svoje iskustvo trčanja najčešće djelim na svojem Instagram profilu.

I preoblikovat ću rečenicu s početka teksta; možda ipak baš nisam tooootalno antisportski tip. Možda mi je samo trebalo dovoljno vremena i pravi trenutak da otkrijem ono u čemu zaista uživam. ❤

Napisala: Marija Budija Bingula, članica Trčaone Zagreb

IG: my.prince.and.princess

Blog: www.srecanakvadrat.com.hr

Podijeli tekst na društvenim mrežama: