Dragi svi trkači trkačice, veliko vam danas hvala!
Hvala vam zato što smo skupa došli do cilja, puno smo naučili, ponekad se mučili.
Sve staze s vama moji C trkači, vi sjajni ste, podrška, istina, ljubav, sve nas ista povezuje trkačka sportska energija čista.
Hvala svim trenerima koji su nas do procesa polumaratona vodili, od samog starta pa sve do prvih dužina, pored tako dobrih ljudi doći do sna bila je milina. To je ta srčana toplina.
Da ne duljim zato što bi o njima roman mogla napisati, naučili su nas kako zajedno disati.
Subota je došla, izazov novi, atletska disciplina je tog dana prošla.
Opet smo svi bili tim, jedni za druge.
Noge, kao olovo, staze strme pruge.
Leon nas je vodio, čuvao nam tijela ,samo osmijeh je bio dovoljan da ne odustanem ako bih slučajno htjela.
Svi smo bili u svom filmu, kao pred neku najveću životnu odluku. Svi smo tiho uplovili u polumaratonsku luku.
Silvija, snažna je, nije se dala, iako je često ozlijede dobivat znala ,ali nije stala i puno joj hvala.
Marina, Darko i Tihana bili su sportskog duha, optimizmom su zračili i ispisali su priču koja se još u meni kuha.
Karla i Irena one su bile uvijek u svom điru,
nove šale bacale su, neprestano ali u savršenom miru.
Bile su brze poput raketa, otrčale bi one zaista na kraj svijeta
Martina, vedra, uvijek dobre volje, dala je od sebe sve najbolje.
Na kraju staze trener Filip mi je šakicu dao,
on je uvijek poticajem zadnji atom snage iz mene izvući znao.
Završila je utakmica života, hvala svima, nek vas dalje prati ta ljepota duše koju imate za utrke neke iduće.
Šaljem vam veliku pusu, zagrljaj i ovoj priči još nije kraj ❤
Napisala: Ana Džaja, članica Trčaona kluba