Trčim rekreativno već godinama, od negdje osmog razreda osnovne škole. Još sam prije negdje pročitala kako je važno uvesti sport u svoju rutinu što ranije, po mogućnosti u dvadesetima, jer su tada veće šanse da ćemo imati dovoljno motivacije održati tu naviku cijeli život.
Moj glavni motivator bio je upravo moj tata koji trči cijeli život i iako on sad već ima dosta godina, jedna je od najvitalnijih osoba koje znam. Dok bih ga gledala kako on odlazi na svoje trčanje, uvijek sam se pitala pa što je toliko dobro u tom trčanju da bi netko išao skoro svaki dan, nedaj Bože svaki dan. I tako sam se odvažila malo-pomalo i počela povremeno odlaziti na trčanje s njim te počela shvaćati što je toliko dobro u tome: Kada trčim, ne razmišljam o ničemu, moj um se isprazni i ništa me ne opterećuje. Samo idem. Trčanjem se rješavam lošeg raspoloženja i nakupljenog stresa, krećem se i punim energijom za ono što me čeka dalje u danu.
Istina, nije lako početi. Potrebno je dovoljno se zainatiti da se uopće uputiš na trening i novu porciju znojenja i mučenja. I onda se pitaš zašto si netko to radi? Tako zbilja i jest u početku i to je vjerojatno razlog zašto neki odustanu od trčanja, a tek su počeli. Tijelu treba malo vremena da se navikne da će odsad biti aktivno, ali ako smo dovoljno uporni, trčanje će postati i užitak i aktivacija i relaksacija. Nisam ni ja preko noći zavoljela trčanje i iskreno mogu reći da mi je tek prije nekoliko godina ušlo pod kožu: Dok sam prije razmišljala kako da trening povremeno uklopim u svoj tjedni raspored, sada razmišljam kako da svoje druge obaveze organiziram, a da istodobno ne pati moj trkački duh.
Ove godine sam i prvi put upisala Adidas školu trčanja jer ipak mislim da se uvijek može napredovati i nešto novo naučiti. Željela bih naučiti pravilnije trčati, pravilnije se hraniti s obzirom na treninge i upoznati nove ljude koji također vole trčanje kao i ja. Zasad bih rekla da mi to polako i uspijeva, ali glavni cilj me tek čeka: Odvažiti se otrčati svoj prvi službeni polumaraton jer vjerujem da ja to mogu, a sve je lakše uz dobru ekipu s treninga…
Držite mi palčeve!
Napisala: Marija