Rijeka je brdovita, a u Zagrebu sam uvijek bila u žurbi i obvezama koje sam čim prije htjela završiti i spakirati kofere. Jasno, tko traži isprike, on ih i nađe.
Tako sam ih i ja zadnjih godina pronalazila isprike za ne trčati, nakon što sam promijenila mostarsku adresu gdje sam se jedno vrijeme bavila jedinom aktivnošću koja me ikada zanimala. Tada sam bez velikih problema sama krenula trčati, ali zadnjih godina u Rijeci to nisam uspijevala.
Pokušala sam se vratiti trčanju, ali sam s istim imala problema. Nakon trideset minuta trčanja užasna vrtoglavica. Jednu mi večer zaista nije bilo dobro i gotovo sam zauvijek odustala. Jer, sport jednostavno nije za mene. Na moju veliku radost, sjetila sam se adidas škole trčanja o kojoj sam čitala i ramišljala godinu dana ranije.
Nekoliko mjeseci kasnije trčim bez vrtoglavice, kući dolazim sretna i moram priznati da niti jednom pa ni na početku škole nisam bila u situaciji da trebam pomoć.
Naime, pronašla sam svoju aerobnu zonu. Ranije nisam ni znala za nju, forsirala sam brzinu i nabijala minute. OK, moja krivnja jer sam bila lijena i nisam se dovoljno informirala, ali iskreno, mislim da je bez pomoći trenera sama ne bi ni pronašla.
U aerobnom stanju, čini mi se, mogu trčati satima i Opatija mi se uopće ne čini daleko. Motivacija u grupi je na vrhuncu, treneri su velika podrška i odlični savjetnici.
Glavno je kažu da dolazimo. I to je zaista tako, jer se na terenu nikoga ne čeka. Valjda nije pošteno prema onima koji redovito odrađuju. Ne može se u adidas školi fušariti – ili trčiš ili ne trčiš.
Vjerujem da bez škole ne bi ni trčala tri puta tjedno. Sigurno bi bila umorna, prejela bi se, dijete mi ne bi imao tko čuvati, jer muž opet radi, moram psa voditi u šetnju, nakon treninga će biti kasno…
E pa, trčim i kad sam umorna, dijete (hvala mojim prijateljicama) 🙂 uvijek ima tko čuvati, psa neće ubiti kratka šetnja i pazim što jedem prije treninga. Koliku volju imam shvatim kad ne stignem s grupom odraditi trening, pa ga bez problema odradim sama.
Škola trčanja nas uči, motivira, pokreće i to je odgovor za sve one koji se pitaju zašto, pobogu, škola za trčanje. Uostalom i nogomet se može igrati bez trenera. I ako se mene pita adidasova škola je najbolja stvar koju sam samo za sebe napravila zadnjih nekoliko godina. Nakon škole usljedile su i mnoge druge. Domino efekt!
Napisala: Josipa Leko, polaznica adidas škole trčanja Rijeka