‘Trči i uživaj’ – Opatija 2012., prva službena utrka riječkih adidas školaraca
Dani su Grada Opatije i njezinog zaštitnika Sv. Jakova. Nedjelja je (22.7.2012.) predviđena za međunarodno atletsko druženje ´Trči i uživaj´ na kojem smo u zadnji čas odlučili sudjelovati i mi, riječki adidas školarci. Nakon skoro tri mjeseca marljivog treniranja, ovo će biti naša prva utrka i prvi pravi pokazatelj napretka. Osjećamo da smo bolji, da smo brži, da na sve dužim dionicama dišemo sve lakše, ali to sada treba i dokazati. Taman smo utabali tih 6 predviđenih kilometara dovoljno puta da povjerujemo kako ih možemo istrčati, ali unatoč tome, svi pomalo strepimo. 🙂
Dan lagano oblačan, 23 celzijeva stupnja, idealno vrijeme za jutarnje trčanje, za utrku, za PRVU utrku. Skupljamo se iz svih smjerova i smijemo jedni drugima dok nam nesigurnost na licima zamjenjuje osmijeh i olakšanje čim ugledamo „svoje“. Nema nas u tolikom broju kao na standardnim treninzima, ali ekipa je silna i dobro raspoložena.
Ispred štanda za prijavu i podizanje startnih brojeva lekcija br. 1, “kako uz pomoć 4 ziherice pričvrstiti startni broj na svoju ´školarac is all in´ majicu“. Možda smo nespretni s brojevima, ali zato imamo najljepše majice. U ležernoj atmosferi i laganoj ćakuli počinjemo sa predstartnim zagrijavanjem uz more gradskog kupališta Slatina, predvođeni našim trenerom Damirom Adžagom.
Mnogima je ovo prva utrka u životu, ali trema pod kontrolom. Pa jel´ Damir lijepo rekao da će ovo biti samo malo jači trening? 🙂 Pred sam početak trke u 10:00 h lagano poskakivanje na mjestu, uvijek blizu D&D tima koji će nas voditi i kroz cijelu utrku i biti naši zecovi. Držimo se uz njih k´o pijan plota, na sasvim maloj razdaljini, s nadom da se ona s vremenom neće povećati. I pištolj se oglasio… utrka je počela!
Od fontane prolazimo glavnom opatijskom ulicom… prva uzbrdica je lagana, pa tek smo počeli, noge su friške, i već smo kod hotela Pariz… tempo je dobar, jak, jači nego na treningu, ali ovo je ipak utrka i treba malo više potegnuti… opatijska tržnica i izlaz iz centra grada… kod hotela Ambasador još jedan lagani uspon na kraju kojeg pluća i glava vec pitaju koliko će izdržati u ovom tempu i da li će se moći dočepati cilja… buduća opatijska sportska dvorana, sud i općina, skrećemo na glavnu vološćansku ulicu u suprotni smjer… prometa nema, policajci i vatrogasci na strateškim mjestima zatvorili ceste i usmjeravaju nas na pravi put… nizbrdica prema vološćanskim plažama uvelike olakšava i pomalo odmara… spuštamo se kroz Volosko prema moru, bura sve više diže, valovi veliki i prskaju, poneki kupač… legendarni ´Surf´ pun nedjeljnih kavopija, a blizu njega stol s vodom za osvježenje i Adžaga koji nas bodri da izdržimo jer smo već na pola puta do cilja… ali puno vremena za okrijepu i odmor nema… dva-tri gutljaja, malo smočiti ruke i lice i trkajmo dalje! … prazna plastična čaša iz ruke neekološki pada na pod, ali nekako se osjetim kao pravi trkač 🙂 … stižemo do vološćanskog mandraća i kod Velikog mula zaokret na Lungo mare… već ne vidim trenera i vodeću ekipu, a i Dunja mi se polako gubi iz vidika… pratim Marinu i po 16. put si govorim da nije teško i da ja to mogu, iako tijelo vrišti da stanem i kune se da nikad neće otići na polumaraton… da, put je poznat, odbrojavam plaže u uobičajenom redoslijedu: plaža ´kod koša´, Lipovica, Belveder, Tomaševac… usput, susreti s poznatim licima koja razvesele i malčice odvuku pozornost s umornih nogu i gorućih pluća… još nekoliko zavoja i blagih uzbrdica, i već trčimo prema ulazu u opatijski park kraj Ljetne pozornice… u prolazu između hotela Kvarner i Crkve sv. Jakova gotovo gubim iz vida zadnjeg trkača ispred sebe koji bi mi mogao pokazati put… treba skrenuti lijevo!, uz crkvu i terasu hotela Millenium… i dalje je teško, ali tako smo blizu cilja!!! … samo ravno, prema zvijezdama! … ma ne uvis, nego prema onima Janice Kostelić i Krešimira Ćosića 😉 … Adžaga je opet tu: ”Sprint do kraja!”, viče on… i tako bi… na cilju velika sreća, olakšanje i osvježenje. Uspjeli smo! Svi smo uspjeli! 🙂
Mirta u cilju utrke
A onda nakon utrke i nezaobilaznog rastezanja, brzo presvlačenje prije grupne kave na terasi hotela Imperial… super druženje, smijeh… opet jaki refuli bure, vrijeme je i za duge rukave i čarape u srpnju. 🙂 Još malo pa se vraćamo na proglašenje pobjednika i grupno slikanje svih sudionika mitinga ispred fontane. Gdje da stanemo? ”Pa kod pobjednika!”, kaze Dunja, ”Mi ćemo kraj pobjednika’… i stisnemo se i uslikamo uz Đuru Komlenovića iz AK Glina, pobjednika utrke na 18 400 m. 🙂 Svi sudionici mitinga dobivaju medalje… sitnica, ali čovjeka toliko veseli… i hej, ipak je prva! 🙂 Uz malo grupnog napora uspijevamo se izboriti za još 15 pošteno zasluženih medalja školaraca koji nisu mogli dočekati svečanu dodjelu. Do tada je već zavladala sveprisutna glad i preostali šampioni krenuli su prema restoranu na plaži, prateći miomiris pečenih plavica. Mislim da nam riba nikada nije tako dobro prijala. 🙂
Dan za pamćenje… tko bi rekao da i nedjelja može biti takva. 🙂
Napisala: Mirta Turina, polaznica adidas škole trčanja Rijeka