Pojedinac već od rođenja postaje pripadnik raznim grupama, bile one jako male poput obitelji, ili jako velike poput nacije, religije itd. Svaka grupa kojoj pripadamo određuje na neki način naš osobni identitet, što je i normalno. Problem je kada poprimimo u potpunosti identitet neke grupe, na račun osobnog identiteta, a dobar primjer su razne sekte. Ipak, ako izuzmemo takve ekstremne primjere, grupna pripadnost je u prirodi čovjeka, a ima i svoju evolucijsku podlogu, jer je čovjek još od davnina imao veću šansu za preživljavanje u grupi, nego sam.
Upravo iz spomenutih razloga, trčanje u grupi značajno facilitira predanost trčanju, između ostaloga jer ste postali dio ‘ekipe’. To se najbolje vidi na utrkama kada se gleda koji klub ili škola trčanja bolje trči. 🙂
Pripradnošću nekom kolektivu, mi se automatski poistovjećujemo (pridodajemo vlastitom identitetu) s grupom, a grupa postaje ‘živa osoba’ sa svojim prijateljima ili rivalima. Štoviše, eksperiment je pokazao da čak i nasumično stavljanje ljudi u grupu automatski razvija osjećaj grupne pripadnosti, bez obzira što grupa nema neki cilj ili zajedničku svrhu. Sukladno tome, razumljivo je da se osoba osjeća neugodno ako mora promijeniti grupu, kao što je to preporuka u skladu s testiranjima u Školi trčanja pa makar to bila samo manja promjena unutar jedne veće grupe, sa zajedničkim identitetom.
Misija ove škole je oduvijek bila približiti trčanje običnim ljudima, kao što ste vi, koji se nisu većinu života bavili sportom te pokazati im da nikada nije kasno započeti sa sportskom aktivnošću. Mislim da to zorno prikazuje slučaj naše Jadranke, koja nas poslije svake utrke iznova inspirira. Veliki broj polaznika zimske škole nam potvrđuje da se kod većine vas razvila jedna strast za trčanjem, ako ništa drugo barem iskra! Jako nam je drago što ste nam dopustili da i mi budemo dio tog procesa, da sudjelujemo u priči stvaranja novih zaljubljenika u trčanje.
Većini vas je Škola trčanja u velikoj mjeri promijenilo živote, no vi niste svjesni u kojoj mjeri vi pozitivno utječete na trenere te u kojoj mjeri ih svaki puta zarazite sa svojim entuzijazmom, upornošću i neodustajanjem. Štoviše, mnogi od vas su postali bliski s trenerima do razine pravog prijateljstva!
Dio vas se boji prelaska u drugu grupu ili ne želi jer tamo nema njegove ‘ekipe’ i trenera. To je u potpunosti razumljivo jer ste se vezali i stvorili prijateljstva. No, to je upravo i jedna od pozitivnih strana promjene grupe – stvoriti ćete nova prijateljstva i upoznati malo bolje drugog trenera te ono jednako važno – pružiti ćete priliku novom treneru i grupi da upoznaju bolje vas! Ono najvažnije – trenirati ćete u grupi koja je najprikladnija vama, gdje vam treniranje neće biti teško, a moći ćete napredovati.
Nakon ovog testiranja, stvorene se potpuno nove grupe, tako da ne dolazite u već potpunu formiranu grupu, gdje su si svi super, a vi ‘outsider’, nego dolazite u svima novo okruženje, a sigurno je i još koji kolega iz vaše grupe s vama. Također, svi će i dalje zajedno trenirati, družiti se prije i poslije treninga, tako da mala odsutnost tokom treninga ne može zaista ugroziti već stvorena prijateljstva.
Trenerima je jako važno da trenirate u najboljim mogućim uvjetima, od treninga do tempa, ali i do veličine grupe! Fer je prema vama, ali i prema trenerima, da grupe budu podjednake veličine, kako bi svi trenirali u jednakim uvjetima. Kako nije pošteno da se to napravi nasumično, provedeno je ovo testiranje, kako bi svi pošteno bili raspodijeljeni u grupe, neki u svoje “stare”, a neki u nove.
I na kraju, ako je došlo do promjene trenera i grupe, nemojte odmah odbaciti tu soluciju, barem pružite priliku novom treneru i trkačima da vam postanu kolege i ono najvažnije – prijatelji! 🙂
Napisala: Maja Bonačić, trenerica i magistra psihologije