Moja je prava trkačka priča započela upravo na mom radnom mjestu. Prije toga sam povremeno trčao na Savskom nasipu. Samostalno, uglavnom kako bih zadovoljio svoju potrebu za tjelesnom aktivnošću. No, dolaskom u Trčaonu to se promijenilo, kao i moj pogled na trčanje kao tjelesnu aktivnost.
Trčanje je trenutno jedno od najbrže rastućih rekreativnih aktivnosti u svijetu. Tako je i naša trkačka obitelj u Trčaoni iz godine u godinu sve veća. Vjerojatno ste već imali prilike razgovarati s prijateljem ili prijateljicom koji su polaznici Trčaone, a možda ste na njihov „nagovor“ i počeli trčati uvidjevši kako su im se životi od tada promijenili na bolje.
Zašto baš trčanje?
Niti jedna tableta koju vam liječnik prepiše ne može učiniti toliko pozitivnih učinaka na vaše zdravlje kao što može trčanje i redovita tjelesna aktivnost. Studije i istraživanja pokazala su da trčanje dva do tri puta tjedno čini čuda u prevenciji pretilosti, dijabetesu tipa 2, bolesti srca, visokog krvnog tlaka te ostalih bolesti uzrokovanih stresom. Zbog povećane razine endorfina potiče da se dobro osjećate i dobro izgledate, što nikako nije manje bitno.
Trčanje je jedini sport koji se može odvijati u gotovo svim meteorološkim prigodama. Ako ste od početka škole bili redoviti na treninzima, onda smo zajedno prošli od početnih par stupnjeva Celzijevih do nedavnih vrućina, od malo kiše do ozbiljnih, usudio bih se reći, tropskih pljuskova. Još samo moramo dočekati snijeg i grudanje tokom treninga.
Kao Facebook, samo bolje 🙂
Svatko tko je već trčao u grupi, zna koje fantastične mogućnosti nudi – od upoznavanja ljudi sličnog ukusa, interesa i životnog opredjeljenja kao što je vaše, do potpuno različitih ljudi s različitim preferencijama s kojom vas spaja zajednička ljubav prema trčanju.
Kod grupnog trčanja dobijete vlastite navijače i motivatore jer polaznici tvoje grupe te ostalih grupa, kao i sam trener podržavaju te tokom svih treninga, a naročito dužinskih. Kada trčite u grupi ona vas potiče da trčite brže, vježbate više i tako mnogo lakše i brže napredujete. Trčanjem u grupi postajete i odgovorni. Da se ne lažemo, većini rekreativaca je problem da budu redoviti i da se drže plana treninga, ali ako vas netko čeka ili imate dogovor, nećete preskočiti čak ni rane jutarnje treninge subotom.
Zašto baš Trčaona?
Trčanje je najbolje organizirani rekreativni sport, a Trčaona je najstarija i najveća škola za rekreativno trčanje u Zagrebu. Svi naši polaznici prateći plan i program treninga jako brzo napreduju i množe kilometre u nogama, a Garminovi izvodi postaju češći od bankovnih izvoda.
Kako sve više napredujete, tako zajedno odlazimo na utrke gdje na cilju dobijete medalju koja je obični komad metala, ali za vas je to puno više. To je nagrada za sav vaš uloženi napor i proliveni znoj tokom treninga i potvrda da ste bolji nego jučer te da se sav vaš trud na kraju uvijek isplati.
Ali Trčaona nije samo trčanje, nego i sve ono što se događa prije i poslije treninga te utrka. To su sva ona druženja poslije treninga (kad idemo samo na jedno pivo 🙂 ), sva nova prijateljstva, predavanja, piknici i roštilji.
Što meni znači Trčaona?
U ovih 8 mjeseci provedenih u Trčaoni naučio sam par stvari :
- Kad Vam je teško, trener ide prebrzo. (Kad Vam je lagano, opet se glupan vuče presporo.)
- Trenerima Garmin nikad ne radi i uvijek minute hodanja traju kraće od minuta trčanja.
- Najčešća rečenica za vrijeme treninga je: ”Jesmo li stigli?” i ”Kol’ko još?”
Naravno, šalim se. 🙂
U ovih 8 mjeseci doživio sam prelijepe stvari i upoznao predivne ljude te se s njima jednostavno i bespovratno zbližio.
Od prvih treninga gdje ste se svi sramežljivo gledali i izustili par rečenica do danas, kad smo kao grupa postali nerazdvojna obitelj koja s nestrpljenjem jedva čeka svaki idući trening. Ne samo zbog trčanja, nego zbog druženja i prepričavanja svih doživljaja iz prošlih treninga.
Moja moralna satisfakcija je kad vidim ljude koji su do prije par mjeseci bili skeptični prema trčanju, danas s osmijehom na licu dolaze i odlaze s treninga. Kad vidim ljude koji se nisu vidjeli od srednje ili nekakvog davnog tuluma, a onda se ponovno sretnu baš u Trčaoni i postanu nerazdvojni. Jer na kraju nitko od Vas ne dolazi postati vrhunski sportaš niti se pripremati za Olimpijske igre (iako normu imamo :)).
Stvar je u tome da se motivirate biti bolji nego jučer. U trčanju na velike udaljenosti, jedini protivnik kojeg morate pobijediti jeste vi sami, tj. onakvi ste bili jučer ili prekjučer. Cijena patnje koju platite rezultira najvećom nagradom koju trčanje pruža. Nagrada koja se sastoji od discipline uma, jakog karaktera i hrabrosti da se suočite s vlastitom sumnjom. Vaše je samo da budete redoviti na treninzima te da ostanemo i dalje tako dobra klapa, a sve ostalo će doći.
I zato Vas pitam najčešće pitanje moje grupe : Kol’ko još?
Kol’ko još ćete me ispunjavati kao osobu i kao trenera i kol’ko još ćemo doživjeti prelijepih uspomena i prijateljstava u Trčaoni koja će ostati za cijeli život.
Vaš trener,
Dario Terzić