Moja priča u Trčaoni: ‘Polaznici su usporavali zbog mene’

Moja priča u Trčaoni počela je prije točno godinu dana kada sam i službeno postao trener trčanja, a sve je započelo s preporukom kolege s faksa.

Priznajem, na početku me prala tema jer nisam znao kako se ponašati, nikada nisam radio grupne treninge i nisam imao nikakvog iskustva u treninzima osim sam sa sobom. Prvi treninzi bili su pomalo i smiješni, nisam bio u nekoj predobroj kondiciji, a morao sam mijenjati trenera brže (naprednije) grupe na Maksimiru što je rezultiralo mojoj patnji, a polaznici su praktički usporavali zbog svog trenera jer nisam izdržao.

Drugi trening s njima sam izdržao, ali da je trajao pet minuta duže, bila bi ista priča kao i na prvom.

Nakon tjedan dana slijedio je poziv glavnog trenera Filipa koji je želio da preuzmem njegovu grupu na Maksimiru. To me zaista razveselilo i pristao sam. Četiri sam mjeseca radio s Filipovom ekipom i mogu reći da sam i više nego zadovoljan kako su ti treninzi tekli.

‘Nisam bio previše pričljiv’

Na početku sam pokušavao izgraditi i zadobiti njihovo povjerenje. Nisam bio previše pričljiv jer se nisam još znao ponašati kao trener pa su zagrijavanja na početku bila dosta tiha, a na treninzima sam pokušavao pronaći neku zajedničku temu koja je svima odgovarala, a i općenito sam pokušavao upoznati sve polaznike kako bih s njima mogao ući u neke bolje i zanimljivije teme.

S novom grupom naučio sam puno toga i dobio puno iskustva, a najbitnija stvar koju sam naučio jest da vježbe ne nazivam stručnim nazivima, npr. ”otklon” nego da ih nazivam ”sad ovako u stranu” što je bio ,,game-changer” jer mi je tako bilo puno lakše objašnjavati nego kad sam se pokušavao prisjetiti stručnih naziva.

‘Više sam se povezao s nordijskim hodanjem’

Nakon kraće pauze od treniranja, glavni trener nordijskog hodanja u Trčaoni me educirao i zaposlio kao trenera nordijskog hodanja. Tu  sam stekao potpuno novo i zanimljivo iskustvo, a nordijsko hodanje sam zavolio više od trčanja. Jednostavno sam se više povezao s njim.

Staze naših hodača su jako zanimljive, idemo kroz šume i prekrasno zelenilo.

Sve u svemu iskustvo u Trčaoni pozitivno utječe na mene kao sportaša i trenera te mi uvelike pomaže u struci. Rekao bih da me priprema za rad u struci bolje nego fakultet jer tu imam doticaj s ljudima, učim kako postupati i komunicirati s njima, kako voditi treninge te se na kraju krajeva gradim kao osoba.

Napisao: Mate Šindija, trener u Trčaoni

Podijeli tekst na društvenim mrežama: