Proteklog vikenda (nedjelja 1.12.2013.) u Crikvenici je održan polumaraton na kojem su nastupili polaznici naše škole trčanja iz Rijeke. Iako je generacija 2013. na zagrebačkom polumaratonu imala debi na distanci polumaratona, neki nisu bili u Zagrebu 13. listopada, a u Crikvenici je bila zadnja šansa u ovoj godini za završavanje polumaratona. Na startu se pojavilo 328 trkača iz raznih zemalja.
Nažalost, u nedjelju nismo imali sreće s vremenom jer je puhala olujna bura, što je svakako otežalo istrčavanje ovog polumaratona. Zaista nije bilo lako, no naši se školarci nisu dali omesti te je, nakon sedam mjeseci treniranja i priprema, ovaj poseban dan urodio plodom – svi su uspješno završili utrku, a oni koji su već bili na polumaratonu srušili su bez obzira na loše vrijeme svoje dosadašnje osobne rekorde. I ovom prigodom čestitam školarcima na tome!
Ja sam trčao svoju utrku na top performanse. Na samom startu odlučio sam da bez obzira na vremenske uvjete neću ništa taktizirati, već ću trčati koliko mogu, najbrže što mogu od početka do kraja – svih 21,1 km. Takav sam trkač – jedino tako imam šanse za neki dobar plasman, zanemarujući ostale trkače i ne prilagođavajući se njihovom ritmu, već trčeći svoju utrku.
Krenuo sam u tempu oko 3:20-25/km te se, na svoje čuđenje, odmah na početku odvojio od ostalih natjecatelja, među kojima su bili elitni natjecatelji u maratonu. Na okretu blizu Selca, na petom kilometru, vidim da imam oko minutu prednosti pred skupinom od nekoliko trkača. Vraćam se natrag prema gradu, tempo mi je super i ujednačen, no na devetom i desetom kilometru jako me usporavala olujna bura. Mislim da sam cijeli kilometar ili dva trčao sporije od 5:00/km koliko je puhalo.
Nakon prolaska usjeka za Bribir vjetar je sada bio u leđa te se sada ide prema gradu. Tu me je uhvatio Kenijac Joel Maina Mwangi; nastavljam trčati s njim još dva kilometra nakon grada, on se držao na začelju, pustio me da diktiram tempo, iako se nisam previše obazirao na to jer sam rekao da trčim svoju utrku bez obzira na okolnosti.
No, na 15. kilometru to se mijenja jer nam je za petama Mađar László Tóth, koji nas sustiže i prestiže te Kenijac kreće za njim, a ja tu otpadam jer ne mogu pratiti tu brzinu. Nisam usporio, nego jednostavno još nisam spreman trčati u tempu 3:15/km nakon 15 kilometara tempa koji se uglavnom vrtio na 3:25/km, izuzev kada su u pitanju bili naleti bure.
Na 17. kilometru vodeći su bili 150 m ispred mene te sam vidio da još pojačavaju. Nastavio sam ujednačenim tempom do kraja još preostala četiri kilometra. Na povratku vidim ostale natjecatelje polumaratonce koji me bodre da stisnem još malo. Također prestižem maratonce, koji su na nekim dijelovima dosta smetali, tako da sam na nekim mjestima morao znatno usporiti.
Ulazim u cilj s vremenom 1h:13:59 što je ujedno moj osobni rekord. Da nije bilo vjetra i da staza nije valovita, ovo polumaratonsko vrijeme moglo je biti i dvije minute brže, no tu ćemo ostaviti prostora za iduće utrke.
Zadovoljan sam postignutim. Čestitke svim natjecateljima, posebice maratoncima, koji morali otrčati dva kruga po jakoj buri. Iskreno zahvaljujem svima koji su me bodrili duž staze, pogotovo na povratku u grad pred sam kraj, stvarno nevjerojatno puno znači podrška od toliko ljudi.
Nakon Crikvenice idemo korak dalje, nastavljamo sa zimskom školom trčanja i pripremamo se za iduću sezonu.
Pišemo se dalje!
Damir Mesec