fbpx

Ljubav na prvi Ludi breg

Iza nas je još jedan uspješan nastup Trčaone trail na Crazy Hill utrci u Ludbregu. Trčalo se na dionicama od 16km s 415m visinske razlike (BLUE staza) i 34km s 1040m visinske razlike (RED staza). Pri dolasku u Ludbreg dočekalo nas je oblačno vrijeme s temperaturom od 10-ak stupnjeva, što je ako se nas pita idealno vrijeme za trčanje!  Iako je u najavi bila kiša, u stvarnosti je palo samo nekoliko kapi te je, za razliku od prijašnjih godina, blato bilo minimalno. Sve nabrojano stavorilo je odlične uvjete za brzu utrku što su dokazali novi (i izjednačeni) rekordi staza.

Autor ovog teksta, ja glavom i tenisicom, odlučio sam se na utrku od 34km te mi je ovo bila najduža utrka (uključujući i cestu i trail) u kojoj sam sudjelovao bez uobičajenog treninga posljednjih nekoliko tjedana spletom okolnosti. Doživljaj takve, posebne utrke za mene, pokušat ću dočarati kroz nekoliko sljedećih redaka.

 

Nakon zagrijavanja i rastrčavanja te nekoliko ključnih savjeta od strane iskusnog trail trkača trenera Marka, koji je prošle godine bio 3. u ukupnom poretku op.a. i na čemu mu još jednom hvala, krenuli smo prema startu s ostalih 440 trkača te startali u prva 3 kilometra ravnijeg uvodnog dijela staze. Nakon toga krenule su i prve uzbrdice te razdvajanje trkača na BLUE i RED staze. Kilometri su prolazili valovitom stazom ludbreških “ludih” brega te nakon nešto dužeg ravnijeg dijela stiže 15. kilometar i uspon na najveću uzbrdicu utrke. Ključni dio je uzbrdica koja većinu vremena nije strma ali je duuuga i mogla bi se svrstati u kategoriju onih ”podmuklih” uzbrdica za vrijeme kojih započinješ razgovor sa samim sobom i preispituješ zašto uopće trčiš i “što ti je ovo trebalo”(da, i treneri su ljudi :)). Upravo u tome trenutku izašla je na vidjelo ljepota trčanja kao sporta: borba sa samim sobom – prije svega mentalna ali i fizička te pomicanje vlastitih granica.

Nakon savladanog vrha brda, prošli smo više od polovicu utrke te kako se polako približavao kraj. Fizički je bilo sve teže ali mentalno sve lakše te je zadovoljstvo bilo daleko veće. Ipak, najveće zadovoljstvo pružilo je upravo vrijeme poslije utrke i dočekivanje jednog po jednog našeg trkača/ice gdje se mora spomenuti velik broj istrčanih rekordnih dužina kao i sigurno najveseliji finiš utrke od strane naše ekipe! Upravo je skupina od 6 trkača iz Trčaone trail zajedno trčala cijelu utrku i nisu dopuštali da netko posustane. Bravo ekipa! Za kraj treba posebno pohvaliti i velik broj naših trkača koji su samo tjedan dana nakon Splitskog maratona otrčali još jednu ozbiljnu utrku koja predstavlja sjajno odrađen trening i pripremu za utrku ”100 milja Istre” koja nam je svakim danom sve bliže.

 

Bravo Trčaona trail ekipa!

 

Namjerno sam izostavio dio u kojem govorim o svom uspjehu (no već ste za njega saznali u društvenim mrežama, završio sam na 6. mjestu ukupno i 1. u kategoriji) jer želim istaknuti uspjeh svih nas iz Trčaone trail koji smo uspješno završili još jednu zahtjevnu utrku. Kao trener ponosan sam na baš sve rezultate i uspjehe članica i članova te sjajnu timsku atmosferu koju imamo u Trčaoni.

“100 milja Istre”, stižemo!

Napisao: Filip Koražija, trener Trčaone Zagreb i Trčaone trail

 

Podijeli tekst na društvenim mrežama:

Share your thoughts