Iza nas je zanimljiva utrka u Novom Mestu gdje su postignuti odlični rezultati unatoč obratu vremenskih uvjeta u, doslovno, zadnji čas.
Nedjeljno jutro je bilo tmurno te se srećom nismo morali buditi prerano da bi došli na utrku u Novo Mesto. Kako to obično biva s nama trkačima, kada se naspavamo i na dan utrke vidimo vani tmurno i prohladno vrijeme možemo se samo veseliti radi potencijalno odličnih uvjeta za postizanje istih takvih rezultata! Tako je i bilo pri polasku oko 7 sati iz Zagreba gdje smo se rasporedili po automobilima i zaputili pravac Slovenije.
Pri dolasku u Novo Mesto ostali smo ugodno iznenađeni velikim parkingom u centru grada gdje su nam gotovo sve bitne točke (start, garderobe, toaleti itd.) bile u krugu od 200 metara. Pozitiva se nastavila i pri posljednjim konzultacijama prije zagrijavanja koje smo (doslovno) dočekali u dugim rukavima (uz misao – trebao sam uzeti još jedne duge…). Nakon zagrijavanja i fotkanja zaputili smo se na start koji je malo kasnio zbog vlaka (staza prelazi prugu) te taman kada sam pomislio da bi se mogli malo i previše ohladiti prije utrke – stiže sunce.
Sunce se probilo kroz sive oblake koji su, kako je opalio startni pištolj, u potpunosti nestali! Srećom prvi dio staze je bio nizbrdo te je nakon prolaska novootvorenim mostom došlo do račvanja za utrke 5 i 10 kilometara na jednu, odnosno polumaratona na drugu stranu. Na jednu stranu se zaputila naša ekipa na 5 kilometara koja je krenula prema cilju, a ekipa na 10 kilometara prema svom drugom krugu. Polumaratonci su nastavili svoju utrku uz, generalno, ravnu cestu uz rijeku Krku dok se istovremeno temperatura dizala iz minute u minutu. Ipak, spas je bio vjetar koji je cijelo vrijeme (na mahove jače, na mahove slabije) puhao i hladio trkače. Ono što je dodatno podiglo temperaturu svih nas je nešto valovitiji teren uz dio staze koji se čak trčao i makadamom. Na kraju utrke nas je dočekala ista ona nizbrdica s početka, samo je ovaj put bila „krivog“ nagiba. Srećom nije bila duga, a odmah poslije nje bio je cilj.
Ono što je olakšalo ovako valovitu i (neočekivano) toplu utrku je velik broj okrepnih stanica (6 službenih + još barem 2-3 neslužbene!) koje su osigurale češće prilike za ohladiti se (ispijanjem ili polijevanjem) te lijepa staza kroz puno zelenila (prva polovica utrke imala je poprilično hlada).
Možda i ono najljepše, bila je odlična i podrška lokalne ekipe koja je na dvorištima, cesti, pločniku pružala podršku trkačima, a čak i poimence motivirala kada su primijetili da nekome ide malo teže (imali smo isprintana imena na brojevima koja se nisu libili pročitati). Lijepu priču je zaokružila i odlična medalja koju smo definitivno zaslužili.
Nakon utrke smo imali dogovoren izlet, no prije toga smo uz proglašenja na trgu odlučili nešto pojesti i popiti kako bi nadoknadili potrošeno na utrci. Tada smo i saznali da smo osvojili odlično 3. mjesto u ekipnom poretku polumaratona! Bravo za Magdalenu, Unu, Karla, Matiju i Mihovila koji su svojim odličnim pojedinačnim nastupima pridonijeli ovom rezultatu! Kada već spominjemo odlične rezultate, treba reći kako odrađivanje utrka u ovako toplim uvjetima za listopad zaista i jest postignuće samo za sebe, ali treba izdvojiti i nekoliko pojedinačnih postignuća koja su ostvarena unatoč (ne)idealnim uvjetima:
• Čestitke Svenu i Magdaleni na prvom probijanju barijere od 2 sata!
• Čestitke i Mihovilu na prvom halfu ispod 1:40, odlično!
• Za kraj, čestitke našem najbržem trkaču dana – Matiji Habijanecu na vrhunskih 1:34:27!
Uspješan sportski dio dana u Novom Mestu smo nadopunili ugodnim izletom splavi po rijeci Krki. Čuli smo neke povijesne zanimljivosti dok smo uživali u popodnevnom povjetarcu uz čašicu lokalnog (laganog – sportskog) vina i pogače. Sve to uz tonove lokalne dolenjske muzike i u ugodnoj atmosferi koju su stvorili domaćini. Čak smo i dobili novu splavaricu u Trčaoni (dobila je i diplomu! O imenima ne smijem – GDPR 🙂 ), a i sam sam postao kum splava. Nakon izleta uslijedio je povratak u Zagreb gdje smo stigli u kasnijim popodnevnim satima. Imali smo kvalitetno ispunjen dan, a sada se treba kvalitetno odmoriti za ono što nam slijedi – ZG maraton i Cener!
Napisao: Filip Koražija – glavni trener u klubu i školi trčanja