fbpx

Promijenimo mišljenje o vježbanju

Što bi vas natjeralo da počnete vježbati?

Želja za gubitkom težine ili poboljšanjem izgleda? Prevencija srčanih bolesti, karcinoma ili dijabetesa? Sniženje krvnog tlaka ili kolesterola? Zaštita kostiju? Želja da budete zdravi u starosti?

Vjerojatno mislite da bi neki od navedenih razloga bio dovoljan da pokrene Amerikance i potakne ih na vježbanje. Međutim, rezultati istraživanja pokazuju drugačije. Čini se da je taktika kojom stručnjaci za javno zdravstvo, liječnici i poklonici vježbanja prisutni u medijima, kao što sam i ja sama, pokušavaju potaknuti lijenčine da postanu i ostanu fizički aktivni neučinkovita.

Desetljećima nas bombardiraju porukama kako je redovito vježbanje neophodno ukoliko želite smršaviti, spriječiti pojavu ozbiljnih bolesti i stariti na zdrav način. I većina ljudi će reći da su to ciljevi kojima teže. S druge strane, velika većina Amerikanaca, od kojih su dvije trećine debeli ili pretili, nije se baš posvetila vježbanju.

Najnovija psihološka istraživanja pokazuju da je stiglo vrijeme da prestanemo razmišljati o zdravlju kao pitanju nečeg u budućnosti, mršavljenju i izgledu kao čimbenicima koji nas potiču da vježbamo. Ono što stručnjaci sada preporučuju jest strategiju koju trgovci koriste kako bi prodali proizvode: fizičku aktivnost treba promovirati kao sredstvo kojim možemo poboljšati trenutno dobrostanje i biti sretniji.

Tjelovježba mora postati važan dio svakodnevnog života,” kaže Michelle L. Segar, znanstvenica s Instituta za istraživanje žena i spolova Sveučilišta u Michiganu. “Dnevni su nam rasporedi toliko prenatrpani da u njih možemo ugurati samo ono najvažnije.”

Preformuliranje poruke

Dr. Segar jedna je od stručnjaka koja smatra da se ljudi neće posvetiti vježbanju ukoliko dobrobiti i rezultate istog vide kao nešto što će se dogoditi u dalekoj budućnosti ili kao čistu teoriju.

Vježbanje treba ljudima prikazati kao zanimljivu aktivnost od koje korist možemo imati već danas. Ljudi koji vježbaju kako bi poboljšali kvalitetu svog života, vježbaju tijekom godine više od onih koji tjelovježbu cijene zbog njenog utjecaja na zdravlje.”

Ideja Dr. Segar je da bi reklame javnih službi trebale promovirati vježbanje za zaposlene žene s obiteljima: reklama prikazuje ženu koja poslije večere šeće s djecom svojim kvartom i govori: „Ovo je odlično. Mogu vježbati, provesti kvalitetno vrijeme s djecom i u isto vrijeme naučiti ih koliko je važno biti fizički aktivan“.

Na osnovi istraživanja o faktorima koji motiviraju ljude da prihvate i održe fizičku aktivnost, Dr. Segar traži od stručnjaka da prestanu s preporukom umjerenog vježbanja kao recepta koji propisuje 150 minuta aerobne aktivnosti tjedno.  „Zdravstveni bi stručnjaci trebali isticati emocionalne faktore zbog kojih će ljudima vježbanje postati sastavni dio užurbanih života.”

“Trenutna dobrobit motivira više od one koju možemo očekivati u budućnosti. Osjećaj sreće i smanjenje stresa motiviraju više od ideje prevencije srčanih bolesti ili karcinoma koji bi se možda mogli pojaviti jednog dana u budućnosti.”

Psiholozi Sveučilišta u Walesu, David K. Ingledew and David Markland, proveli su istraživanje na 252 uredskih radnika.  Istraživanje je pokazalo da su mnogi od njih počeli vježbati želeći izgubiti kile i poboljšati izgled. Međutim, to ih nije dugoročno motiviralo da nastave s vježbanjem. Znanstvenici su došli do zaključka kako je potrebno isticati dobrobiti vježbanja i osjećaj zadovoljstva i uživanja koje dobivamo od njega.

Dr. Segar kaže: “Fizička aktivnost eliksir je života, ali to nije ono čemu učimo ljude. Govorimo im da je fizička aktivnost poput tablete koju je potrebno uzeti ili kazna za brojke koje vidimo kada stanemo na vagu. Sustavno bavljenje tjelovježbom nije medicinsko pitanje, već pitanje motivacije i emocija.”

Druga istraživanja pokazala su da ono što motivira i pokreće ljude ovisi o njihovim godinama, životnim okolnostima, čak i porijeklu. Na primjer, ispitanici studentske dobi stavljaju fizičku privlačnost na prvo mjesto popisa razloga zbog kojih počinju vježbati, iako se čini da ih smanjenje stresa potiče na ustrajnost kod redovitog vježbanja.

Stariji ispitanici, međutim, možda počinju vježbati zbog brige za zdravlje. No, često ustraju u vježbanju zbog druženja, osjećaja pripadnosti vježbačkoj zajednici, stečenih prijateljstava – svega onog što im možda nedostaje u životu. Upravo to često vidim kod starijih žena koje izuzetno redovito pohađaju satove vježbanja u vodi u mojoj lokalnoj kršćanskoj zajednici.

Nedavno istraživanje provedeno na 1690 pretilih ili gojaznih srednjovječnih muškaraca i žena, Dr. Segar je otkrila da je ženama bilo najvažnije poboljšati svoje svakodnevnu dobrostanje. Muškarci su naveli da ih motivira buduća dobrobit po zdravlje. Dr. Segar smatra da je to možda zato jer je muškarcima nelagodno raspravljati o svojim potrebama kada je u pitanju metalno zdravlje.

“Ono što nas potiče i tjera nas dalje, to i mi održavamo i potičemo. Moramo promicati ono što trgovci nazivaju „lojalnost kupaca“, pomoći ljudima da ostanu lojalni sebi i tjelovježbi na način da ih naučimo kako im to može pomoći da se održe u svakodnevnom životu.”

Više od mršavljenja

Mnogi ljudi, ako ne i većina, počinje vježbati jer žele smršaviti. Isto tako često odustaju ukoliko ne dođe do željenog gubitka kila. Istraživanje za istraživanjem pokazuje da je bez značajnih promjena u načinu prehrane, povećana fizička aktivnost djelomično učinkovita kada je u pitanju mršavljenje. Iako pomaže u održavanju željene težine, gubljenje čak samo nekoliko suvišnih kilograma (osobito onih u području trbuha) poboljšava zdravlje.

Na primjer, znanstvenici u australskom Brisbaneu proučavali su 58 muškaraca nevježbača koji su bili gojazni ili pretili i žene koje su sudjelovale u strogo nadziranom dvanaestotjednom aerobnom programu vježbanja. Gubitak težine bio je minimalan. Bez obzira na to, sudionici su izgubili centimetre u struku i oblikovali ga, snizio im se tlak, te im je puls u mirovanju pao. Poboljšali su im se i aerobni kapacitet i raspoloženje.

“Vježbanje treba poticati ali sa smanjenim naglaskom na mršavljenje”, zaključili su znanstvenici. “Razočaranje i nizak stupanj samopoštovanja povezani s mršavljenjem lošijim od očekivanog može dovesti do smanjenja ustrajnosti u vježbanju i općenitog mišljenja da je ono uzaludno i beskorisno.”

Ja osobno šećem 5 kilometara svaki dan ili vozim bicikl oko 16km, plivam kilometar. Pitate li me zašto, prvi će odgovor možda biti „Zbog kontrole težine“. Sljedeći razlog je moja želja da živim dugo i zdravo. Ali sve to nije razlog zašto ujutro ustajem prije zore kako bi se pridružila prijateljima u jutarnjoj šetnji i zatim biciklom otišla na plivanje.

Ono što me pokreće jest kako se osjećam zbog tih aktivnosti: imam više energije, stres je manji, učinkovitija sam, angažiranija i da, sretnija. Znam uživati u životu i bolje se nosim s frustracijama svakodnevnog života.

Autorica: Jane E. Brody
Prijevod: Tajana Korkut
Izvor: http://well.blogs.nytimes.com/2012/08/27/changing-our-tune-on-exercise/

 

Podijeli tekst na društvenim mrežama:

Share your thoughts