Polaznici adidas škole trčanja su uspješno prošli kroz uvodna (ili bazna) četiri tjedna, tijekom kojih su napravili 12 treninga i jednu kontrolnu trku. U ovoj fazi je postignuta prva razina pripreme, tj. školarci su osposobili svoje organizme da mogu pretrčati u komadu 30 minuta, što je minimalna osnova za uključivanje u program priprema za polumaraton, koji će potrajati 16 tjedana, s konačnim ciljem završavanja Zagrebačkog polumaratona (ustvari, ne samo završavanja, već pretrčavanja u komadu, neovisno o konačnom rezultatu).

Međutim, osnovni lajt-motiv škole je ipak polaznike zadržati u trčanju i nakon polumaratona, a glavni preduvjet je maksimalno postupno opterećivanje, kako bi se izbjegla široka paleta početničke problematike uzrokovane poznatim sindromom nagle zaljubljenosti, zvanom „prerano previše“ (too soon too much).

U prvom treningu koji je potrajao tek 22 minute, polaznici su trčali 10, a hodali 12 minuta, većina s dosta muke. No, kako je vrijeme odmicalo i broj treninga se gomilao, tako je sve bilo lakše, unatoč činjenici da su hodanja bivala sve kraća, a trčanje sve duža. Na posljednjem baznom treningu se hodalo samo 6, a trčalo 30 minuta, i to čak po neravom terenu parka Maksimir. Naime, zbog velike vrućine i potrebe za hladovinom, treninzi su u četvrtom tjednu prebačeni sa savskog nasipa u maksimirsku šumu, koja osim što olakšava hladovinom, malo i otežavama uzbrdicama. Zasad se, za svaki slučaj, biramo blaga i kratka brdašca koja se prolaze u što lakšem tempu.

Od ovog tjedna starta 16-tjedni program priprema, koji uključuje četvrti trening u tjednu, uz povremeno ubacivanje dugačkih treninga preko vikenda, koji će vremenom sve više dobivati naglasak na trajanju.

80 polaznika je podijeljeno u dvije grupe, prvenstveno zbog lakšeg nadzora i komunikacije za vrijeme svakog treninga. Školarci su bili temeljiti i u visokim su postocima (60-80%) pohodili zajedničke treninge u netom završenoj fazi, s tim da su mnogi odrađivali treningei u vlastitim terminima i lokacijama, ovisno o situacijama. Èak imamo i jednu polaznicu iz Pule (Lorena), koja svoje školske obaveze ispunjava u dopisnoj formi, pri čemu joj je adidas izašao u susret poklonivši joj micoach uređaj, koji nadgleda sve njezine treninge, s tim da svoje grafove povremeno šalje na uviđaj u stručni stožer.

Također, svi školarci su dobili početnički startni paket za trčanje od strane adidasa (majica, kapa, čarape), a povremeno će dobivati i tenisice. Nakon svakog treninga osigurani su im izotonični napici radi što kvalitetnije rehidratacije, a za vrijeme treninga na nasipu i svlačionice (u Maksimiru ih nema).

Kao trener istaknuo bih na kraju da sam ne samo zadovoljan, već i lagano iznenađen brzinom i količinom napretka većine polaznika, s kojima sad već lagano čavrljam i za vrijeme maksimirskih hupsera, a koji su pred samo mjesec dana zajapureni jedva čekali kada će proći te dvije dugačke trkačke minute da bi se odmarali u hodanju po ravnom nasipu. U mnogima od njih sam već uočio onaj početni plam zaraznog trkačkog virusa kojeg će se jako teško riješiti.

Janko, glavni trener u školi

Podijeli tekst na društvenim mrežama: