Trčaona trči za one koji ne mogu

Wings for life u Zadru je utrka koja se ne propušta! Iako smo u punim pripremama za banjalučki polumaraton, ova utrka ima ono „nešto“ što privlači tisuće trkača diljem svijeta (pa tako i nas) da se aktiviraju i pridonesu prikupljanju sredstava za istraživanje ozljeda leđne moždine. U nedjelju smo tako bili dio od 8.500 trkača koji su trčali u Zadru dok je diljem svijeta sudjelovalo čak 265 000 ljudi.

Na četverosatno putovanje prema Zadru krenuli smo s prvim zrakama sunca koje su, kao i prošle godine, bile pokazatelj lijepog, ali i toplog vremena koje nas je dočekalo u Zadru. Već pri izlasku iz klimatiziranog autobusa osjetio se dašak morskog zraka i toplih sunčevih zraka koje su obilježile divan dan koji je bio pred nama.

Kroz staru jezgru grada probili smo se do Foruma gdje je, sada već tradicionalno, bila podjela startnih brojeva, a nakon koje smo, prvom prilikom, pobjegli u hlad okolnih parkova i ugostiteljskih objekata. Tamo smo ponovili taktiku utrke, namazali kremu sa zaštitnim faktorom i krenuli na zagrijavanje.

Zagrijavanje je prošlo u dobrom duhu i pozitivi koja je prožimala grad i mogla se osjetiti na svakom koraku. Nakon dolaska u startne zone, svi ti osjećaji i pozitivne emocije su došli na neku potpuno drugu razinu uz glasnu i motivirajuću glazbu te tisuće nasmiješenih lica. Ti osmjesi nisu silazili sa lica trkača unatoč visokoj temperaturi jer svi smo znali zašto smo tamo – da trčimo za one koji ne mogu.

Iako su rezultati na ovoj utrci u potpunosti u drugom planu, treba spomenuti i pohvaliti cijeli Trčaonin Wings for Life tim koji je ove godine bio u 200 najboljih timova na svijetu! Bravo svima! Tim je predvodio naš ovogodišnji rekorder Mihovil Žokvić s više od 25 skupljenih kilometara na užarenim cestama Jadranske magistrale, čestitam!

Nakon utrke uslijedilo je opuštanje na Rivi uz rehidraciju i ukusne obroke u kojima su prevladavali lokalni specijaliteti. Nakon hlađenja, stiglo je i vrijeme za povratak u autobus te povratak u Zagreb. Kasno poslijepodne zamijenila je večer na autoputu gdje smo u jednom trenutku „zapeli“ u gužvi, no uz prijenos derbi utakmice te slatkih i slanih delicija koje su osigurale naše Marija i Renata vrijeme je proletjelo te smo začas bili u Zagrebu. Mariji i Renati još jednom hvala što su nahranile cijeli autobus, moglo bi se reći: “Spas u zadnji čas!“.

Po povratku u Zagreb, svima je bilo jasno da nas, nakon kvalitetno provedenog dana u društvu super ekipe, čeka i jednako kvalitetan san. Ne možemo poželjeti ništa drugo nego da nam i svako iduće putovanje bude ovako zabavno (uz iznimku gužve na autocesti 🙂 ) jer čeka nas iduća postaja – Banjalučki polumaraton!

Napisao: Filip Koražija, glavni trener trčanja u Trčaoni

Podijeli tekst na društvenim mrežama: