Na jutro utrke probudio sam se u 5 sati i ostao zatečen koliko je zapravo vani bilo hladno, odnosno trkačkim mjerilom – ugodno za trčati. No već kroz sat vremena i pojavom prvih sunčevih zraka bilo je jasno što nas očekuje kasnije tijekom dana, a to je bio najtopliji dan u listopadu od kad je službenog mjerenja temperature u Zagrebu. No vi niste dobili obavijest o tome pa ste odlučili svejedno rasturiti na utrci!
Okupljanje je krenulo nešto prije 8 sati i već tada se osjetila pozitivna nervoza i uzbuđenje u zraku, a to je uvijek dobra stvar! Netko se više, a netko manje naspavao, ali svi ste bili odlučni u jednoj stvari, a to je odraditi svoj prvi polumaraton, prvu 10-ku ili slučaju naših klubaša dati sve od sebe za što bolji rezultat unatoč vremenskim uvjetima. I sve to ste i učinili! Počevši od starta pa do kraja utrke, svako malo se moglo naići i na Trčaonine navijače koji su također zaslužni za ove rezultate jer podrška ekipe u nekim težim trenucima je zlata vrijedna. Osobito nakon prvog (otvorenog), istočnog dijela staze koji je najviše umorio zbog manjka hlada. Srećom, tamo su bile i dvije dobro opskrbljene okrepne stanice koje su bile spas u zadnji čas. Nakon toga je ruta polumaratona krenula prema zapadu među zgrade i s više hlada, a svakim kilometrom su noge bile sve teže, ali i cilj priprema posljednjih 7 mjeseci sve bliže.
Sretan sam i ponosan što mogu u ime cijelog Trčaona tima čestitati našoj ekipi iz škole na prvim 10-kama i polumaratonima! Prošli ste čudesno putovanje od minute trčanja i minute hoda na prvom treningu do istrčavanja preko 10 i 21 kilometra, a sada zasluženo uživajte u ovom postignuću čijeg razmjera još i niste u potpunosti svjesni. Mi jesmo svjesni, a još smo i ponosniji kada se uzmu u obzir uvjeti u kojima ste pokazali karakter, odlučnost i timski duh gdje sam nekoliko puta vidio kako se međusobno bodrite, pomažete s okrepama i generalno gurate jedni druge prema pomicanju mentalnih i tjelesnih granica. Kako se kaže „na muci se poznaju junaci“ i to je najbolje vidljivo bilo na utrci kada je bilo najteže, ta povezanost i pozitivna emocija. To je ono čemu težimo i što čini Trčaonu jednom pravom trkačkom obitelji.
Osim velikih osobnih pobjeda samih nad sobom (koje i jesu najbitnije!) imali smo i odlične plasmane naših štafeta koje su obje završile na postolju! Naše dame u sastavu Tea Babić, Ema Sušanj, Tea Pavić i Zvezdana Lalić su osvojile fantastično drugo mjesto u ženskoj konkurenciji, a dečki u sastavu Krunoslav Kovaček, Kristijan Galić, Matija Habijanec i Miho Klaić su u trileru koji je trajao preko 3 sata uspjeli izboriti titulu najbrže muške štafete gdje su praktički u fotofinišu bili brži i završili s prednosti od 8 sekundi ispred drugoplasiranih – kakav karakter, bravo! Bravo i ostatku ekipe iz kluba jer čak i po (drugi vikend zaredom) vrućim uvjetima je došlo do obaranja osobnih rekorda, ali ono najbitnije, utrke su odrađene pametno jer znamo što nam sada slijedi.
A slijedi nam kratki odmor i lakši treninzi ovaj tjedan (nemojte predugo biti bez treninga, poslije utrka je bitno malo rastrčati noge i dobro se razgibati/istegnuti kako bi noge ipak bile malo „lakše“!) nakon čega idu kratke pripreme za Zagrebački noćni cener, odnosno za naše Prvenstvo Trčaone na 10 kilometara! Večernji termin i datum utrke će sigurno doprinijeti ugodnim temperaturama i odličnim uvjetima koji će omogućiti da pokažete koliko ste spremni i odradite jednu jako brzu 10-ku! A nakon toga slijedi party kojim ćemo zaokružiti ovu sezonu i poželjeti dobrodošlicu u klub našoj ekipi iz škole.
Ponosno i s osmijehom (na čemu vam hvala) završavam ovaj tekst, a mi se vidimo na treninzima!
Napisao: Filip Koražija – glavni trener u školi i klubu trčanja