Došao je na red i taj prvijenac, dugo iščekivani, jednom već odgođen, planinarski izazov zvan pohod na Korita, koje još nazivaju i Biser Ćićarije. Početak nezaboravnog izleta, za koji već znamo da će se ponoviti najdužeg dana u godini, bio je točno u 05:05 na željezničkoj postaji u Puli. Krenuli smo šarenim vlakom do mjesta Lupoglav u koji smo stigli prije 07:00 sati. Nakon okrijepe, krenuli smo vijugavim lokalnim putevima kroz maglovite livade i šumarke podno vele Ćićarije, brdovite visoravni smještene u sjevernom i sjeveroistočnom kopnenom dijelu Istre koji se još naziva i Bijela Istra. Nakon lagane dvosatne šetnje, tijekom koje nas je sunce obasjavalo kroz zelene krošnje pune tek propupalog cvijeća, stigli smo do prvog brdskog odredišta, slikovitog sela Brgudac smještenog u samom srcu Ćićarije na 747m nadmorske visine, koji je ujedno i najviše stalno naselje na području Istarske županijeVratili smo se u ne tako davnu prošlost kupujući još uvijek tople i mirisne krofne i štrudle iz “putujućeg” dućana, jer u ovom slabo naseljenom području vikendom lokalni trgovac obilazi mjesta i prodaje direktno iz automobila.
Napunivši baterije uputili smo se prema Izvorištu Korita koje se nalaze na 45 minuta strmog hoda. Do proplanka se dolazi stazom koja vodi kroz gustu šumu graba i hrasta, s ponekom smrekom te brojnim vrstama zaštićenih biljaka i životinja. Smješten na livadi pod liticom Brajkove stijene, ovaj izvor pitke vode prelijeva se u deset masivnih drvenih korita u čijem je podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Ova je konstrukcija imala važnu funkciju u zahvatu vode za ljudsku upotrebu i napajanje blaga, zbog čega je ovo mjesto imalo iznimnu važnost za život lokalnog stanovništva. Nedaleko od izvorišta nalazi se planinarski dom “Na Koritima” koje je i bilo naše konačno odredište.
Ovo su do sada bili suhoparni podaci primjereniji blogu ili dokumentarnoj emisiji, ali ipak činjenice bez kojih je nemoguće dočarati ozbiljnost našeg izleta. Jer ipak smo se probudili u cik zore, sat vremena prije izlaska sunca. Zatim putovali vlakom na sam sjever istarskog poluotoka. Zatim pješačili, a na samom kraju i dobro planinarili do planinarskog doma na 1010 m nadmorske visine. I sve to unutar 5 sati! Zadovoljstvo na licima svih članova AŠT-a koji su uspjeli doći do odredišta i popiti čistu vodu sa izvora Korita je neprocjenjivo. Neopisivo. Neizrecivo.
I zato, sve članove iz Zagreba, Rijeke i Pule, koji još nisu mogli doživjeti iskustvo dolaska na odredište koje su vam odredili vaši voditelji, pozivam da neodgodivo zabilježite datum sljedećeg izleta u vaše kalendare, spremite zamjensku odjeću u ruksak, namjestite alarm i krenite u osvajanje najviših vrhova.
“Da bi odletio bilo kamo brzinom misli – reče – moraš početi od spoznaje da si već stigao na željeno mjesto.”-Richard Bach, Galeb Jonathan Livingston.
piše: Erik Lukšić