Nikad nisam trčala Zagrebački noćni cener. Niti neću. Nikada. A to mi je najdraža utrka na svijetu. Bila sam ortodoksni netrkač kada me Nedeljko lani…

Konstatacija: život bi nam svima bio puno ljepši kada bismo se svi ponašali kao trkači! Dan uoči zagrebačkog maratona, stojim ispred šatora u kojem se…

Nikad mi nije bio problem pisati. No, ova epizoda je pothvat jednak Zagrebačkom polumaratonu. Tjedan dana nam je trebalo (meni i mom nedijganosticiranom ADHD-u) da…

Nikad nisam bila neka partijanerica. Da se razumijemo: volim dobar koncert, dobar tulum, al više nemrem popit ko nekad. Ma, koga zavaravam: nacugam se čim…

Zamolili su me Akači s Nasipa da to spomenem u slijedećoj kolumni, a kako nisam našla nikakav bolji moment za ovakvu izjavu, eto je u…

Za tridesetprvi rođendan poželjela sam tamburu samicu. Muž, koji je u folkloru oduvjek i koji vodi orkestar Zagrebačkog folklornog ansambla, okrenuo je nekoliko telefonskih brojeva…

Volim Zagreb ljeti. Nema puno ljudi, a oni kojih ima – nekako su opušteniji ili su već mislima negdje na moru na godišnjem oodmoru ili…

Ah, dragi moj Omišalj! Mužu još uvijek nije legao baš najbolje, a ja obožavam našu malu vikendicu preko puta rafinerije. Tankeri ionako jako rijetko dolaze,…

Znate onu dobru staru: „Nesreća nikad ne dolazi sama“? Tako nekako ide, da imam internet konekciju provjerila bih, al s obzirom da sam na godišnjem,…

Dok sam, tamo negdje krajem 80-ih, početkom 90-ih išla u niže razrede osnovne škole (Dobriše Cesarića), moja se mama Zdenka uredno budila ujutro u pola…

Jeda od blagodati freelancerskog posla svakako je činjenica da danas, u podne, na +765 stupnjeva koliko ih vjerojatno ima na zagrebačkom užarenom asfaltu mogu bit…

31. 05. 2014. Subota, pola 5 ujutro Budi me cvilež moga muža koji se upravo vratio sa svirke s Picksiebnerima. Koncert sam propustila jer me…

Darwinova nagrada dodjeljuje se ljudima koji su svojim “djelovanjem” oslobodili čovječanstvo svojeg genetskog nasljeđa. Konkretnije, bedacima koji su se na najgluplji mogući način ili sterilizirali…

„Pazite na stepenice!“ – zadnje je što smo čuli prije nego se oglasio startni pištolj. Gužva na startu, uzbuđenje, sreća, svega po malo. Već se…

-Tinaaa… kak je bilo? :))) -Eeeeej 🙂  bilo je super, bilo je treme naravno, ali više za grupu jer sam jaaako željela da svi završe (i…