Mislim da neću pogriješiti ako napišem kako vas se najmanje 50% vas zateklo u sličnoj situaciji. Bilo da ste u naprednoj, srednjoj ili najljepšoj skupini, došao je dan kada ste osjetili nešto. Malo peckanje, ili zatezanje, ili jednostavnu tupu ili oštru bol u nekom dijelu tijela. Shvatili ste kako je tijelo savršen stroj koji ipak ponekad „zašteka“. Nadam se da ste bili dovoljno samosvjesni da ste tada sami sebi rekli STOP prije nego li je bol postala nesnosna ili su vas morali nositi sa treninga.
U jednom i u drugom slučaju vjerujem kako ste se posavjetovali sa trenerom i/ili liječnikom. Također vjerujem da vam je dijagnoza bila manja povreda/ozljeda budući niste zanemarivali znakove koje vam je tijelo odašiljalo već ste stali na vrijeme. Dobili smo upute za „mirovanje“ i eventualni popis laganih vježbica kojima smo trebali koliko toliko održati tonus mišića i općenitu visoku razinu utreniranosti do koje smo stigli tijekom zadnjih 3 mjeseca.
Međutim, ljudska psiha je uvijek spremna okrenuti se prema inerciji tj., lagano se predati dokolici tako da je čest slučaj za vrijeme mirovanja upravo – mirovati. Posljedice su višestruko negativne; mišićni se tonus smanji, tempo trčanja na koji smo navikli se promijeni, voljni se moment izgubi, a potkožno se masno tkivo, gle čuda, poveća. I što sad? Muka, muka i muka. A sve je do povrede bilo savršeno; ritam trčanja se dizao, dionice su se same od sebe povećavale, a sada treba ponovno uhvatiti tempo.
Prvi je trening nakon povratka najteži. Mozak je i dalje istreniran na razinu koja je bila prije nekog vremena, svjesni ste koliko ste mogli trčati, ali tijelo sada reagira drugačije. Vjerojatno je trenutna temperatura zraka i do 5 stupnjeva veća nego kad ste se ozlijedili, a o postotku vlage u zraku da i ne govorimo (niti Pula nije više toliko BAJKOVITA). I kako dalje pitam ja vas? Morate biti svjesni da ste ostvarili napredak od početka AŠT do trenutka pauziranja, tako da ćete neminovno to moći napraviti opet. Srećom, put ste već jednom prošli što znači da će vam se tijelo ponovno prilagoditi i biti uskoro na onoj razini na kojoj ste bili. Ali sada u vašoj glavi nastaje problem u očekivanjima. Razlika između želja i mogućnosti može ponovno dovesti do ozljede jer kad srce i glava žele, a mišići i tetive ne mogu željeno ostvariti, tu sreće nema.
Stoga, krenite polako, svjesno stopirajte vašu izvedbu, odradite i manje dionice, i manji tempo, ali zaliječite ozljedu. Nemali je broj primjera iz mnogih sportova kada su igrači/ce prerano krenuli se treninzima i utakmicama visokim intenzitetom i zauvijek prekinuli svoj sportski rast i razvoj. Iako je dobro svima nama znana izreka: „Na tuđim pogreškama pametan ispravlja svoje.“ (Publilius Syrus Publilije), često nam se dogodi da istu moramo osjetiti i na vlastitoj koži ili boljereći nozi.
piše: Erik Lukšić
P.S. pametna me noga „ispravila“ pa sam nakon tri tjedna morao produljiti mirovanje još jedan tjedan… šmrc
P. P. S. I’ll be back!