Školu trčanja sam planirala upisati još prošle godine. Popunila sam prijavnicu, dobila predračun i onda shvatila da zbog poslovnih obaveza nikako ne mogu dolaziti na treninge. Morala sam odustati ali samo do ove godine.
Čim sam vidjela da su počele prijave, poslala sam svoju i čekala mail. I što se dogodilo? Morala sam poslovno van Hrvatske i zaboravila sam platiti. Kada sam se vratila, nadala sam se kako me neće odbiti jer nikako ne želim propustiti još jednu sezonu. I nisu 🙂 Mojoj sreći nije bilo kraja.
Jedva sam čekala prvi trening i okretanje nove stranice u mom životu. Došla je srijeda, dan žena (baš se poklopilo) i ja sam odradila prvi trening. Sve što mogu reći je – mislim da se rodila ljubav. Bilo je odlično! Nova poznanstva, simpatičan trener, odlična atmosfera.
Svi pozitivno nabrijani, opremljeni i s istim ciljem, a taj je naučiti trčati. Moram priznati da me bilo strah dolaska na nasip. Nisam inače baš sramežljiva, naprotiv, kad krenem pričati ne mogu stati, ali zbog činjenice da dolazim sama bez frendice među totalne strance, nije mi bilo svejedno. Posebno jer sam u glavi već imala priču da su se svi sigurno u ponedjeljak upoznali i da ću biti kao “Pale sam na svijetu”. Zapravo se dogodio kontra efekt. Odmah sam našla partnericu za trčanje, koja također nije bila na prvom satu, pa smo se bolje razumjele 🙂 Trener je napravio pozitivnu i opuštenu atmosferu među nama, sutrkači su bili nasmijani i spremni na učenje. Ma totalna pozitiva.Da sam ranije znala da će biti ovako, ne bih toliko dugo čekala na upis. Izgleda da mi je bila suđena ta 2017.
Vidimo se u petak, sigurno!
Napisala: Tajana Kramar Šandl, Zagreb