ZATO ŠTO kada unazad odvrtim film o tome kako sam počela trčati u Trčaoni, vrlo lako mogu izdvojiti važno od nevažnog i da me uz trčanje u Trčaoni vežu dva osjećaja: osjećaj spoznaje da sam uspjela iako ni sama nisam bila sigurna u to i osjećaj zahvalnosti onima koji su vjerovali u mene/ nas.
ZATO ŠTO su to oni dobri ljudi koji tri puta tjedno i više imaju vremena za nas, od kojih svaki tjedan dolazi najmanje jedan e-mail, koji uvijek čekaju kod klupice na nasipu i Maksimiru, s osmijehom na licu pomažu na sto raznih načina i svojim savjetima i stručnošću prolaze s nama baš sve krize i teške trenutke.
ZATO ste svi Vi dobri ljudi, trkači po svjetonazoru, poznati mi ili nepoznati s ove fotografije, utrčali samnom u cilj ZG polumaratona i kada je medalja bila oko vrata, više nije bilo ni plahosti ni inata, osjetila sam samo veliku zahvalnost.
HVALA svim trenerima Trčaone, naročito Marku Bićaniću koji nam je svima nadahnuće, svim trkačima škole i kluba A, mojoj naj naj B, C, D i Rekreativka grupi što se u znoju svome smiješe i potiču u prolazu pa i glasnim i srdačnim Trčaona Riječanima s kojima smo hodali i trčali uz bok na Unicefu i Zg maratonu. See you!
Dijana P.
Napisala: Dijana Petrak, Trčaona Zagreb