fbpx

Hoće li trčanje izliječiti moju glavobolju?

Pozdrav svim trkačima, sadašnjim i budućim 😊

Ja sam Nina, od 25.03.2021. sam u školi trčanja i ovo je moja priča o trčanju. Ja, koja do prije tog datuma nisam pošteno potrčala, osim ako ne brojimo trčanje za klincima u parku.

Trčanje mi je do tada bio zadnji sport koji bih trenirala, iako sam uvijek bila sportski aktivna, ali to je uključivalo grupne fitness treninge, treninge snage, penjanje na Sljeme…. ali trčanje nit pod razno. Dapače, uvijek sam se čudila otkud ljudima volja i želja trčati po Maksimiru, uključujući mog supruga i sestre koji su također išli u školu trčanja, i odradili svoje prve polumaratone (suprug čak 2), i bili su toliko euforični i uzbuđeni prije samih utrka i…nikako mi to nije bilo shvatljivo…

Nakon godina treniranja po dvoranama, počela me je jako boljeti glava tokom i nakon treninga… zagušljiv prostor, puno ljudi… a zasigurno i neko zasićenje samim treningom.

Na nagovor supruga (jedva!!) sam odlučila otići na svoj prvi trening trčanja – kao da samo vidim kako to izgleda, pa da odlučim želim li nastaviti trčati.

Došla sam u Maksimir na probni trening, i ostala zatečena koliko trkača ima… ali moram pohvaliti sve trenerice i trenere koji su bili tamo i dočekivali stare i nove trkače, bili su izuzetno susretljivi, ljubazni, nasmijani i puni podrške. Taj dan sam saznala da se već za dva dana trči prvi kilometar i da se tada odlučuje u kojoj smo grupi.

Mislila sam odmah odustati… računam došla na probni trening i već me „testiraju“, a ja ni 1 km do tada nisam otrčala. Međutim trenerica Lukrecija je bila toliko predivna i draga, i podržala me da odem na testiranje bez obzira što nisam prije trčala, i danas joj veliko hvala na tome 😊

U subotu je bio taj prvi famozni kilometar! U tom trenu mi se  činilo k’o 10 km !

Ali otrčala sam ga s toliko velikim guštom!!! I skužila da mi se sviđa i da bih mogla dati priliku trčanju.

Pripala sam A grupi i dobila super trenera Filipa i isto tako super ekipu za trčanje – vesela i nasmijana ekipa puna podrške jedni za druge.

Trudila sam se dolaziti redovno na treninge, svakim novim treningom kao grupa smo napredovali, probijali neke svoje granice, i jako sam bila ponosna na sebe i na cijelu A grupu za svaki novi otrčani kilometar.

Shvatila sam da sam zavoljela trčanje, da mi se taj sport sve više sviđa, nakon što bi išla doma s treninga, jedva sam čekala sljedeći trening… a to je stvarno divno 😊 dakle trening završi, ti ideš doma i jedva čekaš novi trening!!! Moram priznati, da uz sve godine redovnog vježbanja nisam imala taj osjećaj!!!!

Prije 5 dana (28.8., op.a.) sam odradila svoju prvu utrku na 10,5 km (Grawe noćni maraton), baš sam s veseljem i ponosom na samu sebe došla na cilj 😊

O polumaratonu prije nisam niti razmišljala, niti me je do nedavno to privlačilo da se prijavim, …međutim danas sam s guštom popunila prijavnicu za Polumaraton 😊

Vjerujem i znam, da moja priča s trčanjem ne bi bila niti približno slična ovoj, da nije bilo trenera Filipa.

Filip je cijelo vrijeme naša najveća podrška, trener u svakom pogledu, prijatelj i pravi učitelj – vjerujem da je to svakom od nas, pogotovo kad si početnik, jedna od najbitnijih činjenica.

Tako da, hvala Filipe!!

E i još nešto, a meni jako bitno, moje strašne glavobolje su prestale, ja vjerujem da je to od trčanja na svježem zraku 😊

Vjerujem da moja priča o trčanju tek počinje i jako joj se radujem!!

Nina Krošelj, Trčaona Zagreb

 

Podijeli tekst na društvenim mrežama: