Motiv. Motiv je prokleta stvar. Čini razliku između izvršavanja najteže radnje do odgađanja jednostavne sitnice.
Već su mnogi govorili da motiv čini uspješne sportaše. Ali ne samo sportaše. Radoholičari rijetko kada propadnu u karijeri. Ljudi kojima je mentalni sklop prilagođen za razmišljanje o jednoj stvari, koji nalaze utjehu u fiksiranju na jedan cilj, pronađu načina za uspjeh.
No problem je s drugom vrstom ljudi, oni koji uživaju u raznolikim sferama života. Kojima duh ne dopušta umrtvljenje osjetila i propuštanje novih doživljaja. Jedan od njih sam ja. Svaka nova kulturna manifestacija, prilika za upoznavanje nečijeg stvaralaštva ili pak neplanirani bijeg iz grada je prečesto iskušenje.
Tu upada motiv. Odlazak vani s prijateljima i biti prvi koji se vraća doma zahtjeva izuzetnu samokontrolu. Otkazivanje odlaska na vikend izlet u Pulu praćenog s koncertom na Brijunima ima svoju cijenu. Odluka da se zajedničke subotnje treninge s adidas ekipom ne propušta je najjača valuta. Realizacija da samostalni treninzi ne pružaju ni djelić užitka ko’ naši skupni izleti na riječki asfalt polako se pretakala u taj nasušno potrebni motiv.
A ubrzo se razvio i natjecateljski duh. Natječeš se sam sa sobom i s kolegama u trkačkoj skupini. Zbog toga teško pada opadanje forme. Vraćanje s godišnjeg i zaostajanje za skupinom koja je redovito trenirala cijelo ljeto upali lampicu. Odlučite da je bilo dosta sa neredovitošću. Da ne možete očekivati napredak bez posvećenosti.
Zato mi je toliko trebala ova škola. Da mi druženje, zafrkancija i zajednički ritam koraka bude motiv odlaska na treninge. Zar bi na samostalnom treningu po najvećem pljusku šprintao uzbrdo uz nagib od 15%? Zar bi sam uspio odraditi taj cijeli trening do kraja sa smiješkom na licu?
Motiv je proklet kad ga nemaš, ali kad ga nađeš ne želiš ga izgubiti.
Napisao: Miljenko Katunarić