Je, teško si to priznam, ali odustala sam od škole trčanja i postala samostalni jogger. Sada to izgleda kao poraz, ali današnje stanje kada sama trčim 3 x tjedno 5, 7, 10, 13(!) km bilo je daleko i nedostižno prije godinu dana.
S 40 godina i 80 kg činilo se da su svi sportski poduhvati gotovi. Činilo se da su i sva prva pozitivna iskustva za mene više-manje prošlost: prva ljubav, prvi sudar, prva cigareta, prvo zaposlenje, prvi muž, prvi porod…
I kada se činilo da ispred mene stoje još mogući prvi razvod, prvi otkaz i slični prvi ponorčići, sasvim neočekivano dogodio se moj prvi polumaraton!
Nisam u njega/sebe vjerovala i nisam očekivala koliko će mi značiti, koliko ću biti euforična i što će sve u meni pokrenuti. Nisam fejsaktivna pa ne ću ovo napisati svima, ali silno sam zahvalna na tome što mi je ova školica dala i htjela bih vas potaknuti da i dalje uključujete tzv. početnike, sportske luzere i bivše sportaše, jer iako su njihovi/moji sportski rezultati moguće vrlo zanemarivi osobne pobjede su goleme.
Pobijedila sam samu sebe!
Hvala i sretno s daljnjim generacijama!
bivša polaznica adidas škole trčanja koja želi ostati anonimna