Samo moje vrijeme

Draga ekipo Trčaone 🙂

Evo sada kada je već prošlo 10 tjedana osjećam potrebu da napišem nešto o mojim danima u trčaoni Split. Jako je teško sabrati sve trenutke u jedan članak ali idem probati.

Negdje u veljači susrela sam kolegicu iz Zagreba koju sam uvijek kada bi se vidjele slušala kako puna oduševljenja prepričava svoje trenutke koje provodi u školi trčanja koja joj je promijenila život. Ja sam uvijek čekala neka bolja vremena i nadala se da ću jednom od svih svojih obaveza uhvatiti samo mrvicu vremena, zraka, jednom i ja za sebe. I taj trenutak je došao, jer je kolegica upravo u tom trenutku rekla “Znaš da taman počinju upisi u školu trčanja?” i to je bio taj trenutak koji sam zgrabila za sebe i više ga ne puštam.

Krenimo od početka.

Uvijek me trčanje privlačilo i krenula bih trčati, međutim s obzirom da bih se jako brzo umarala i vidljivog napretka nije bilo vrlo brzo bih odustala i stalno sam bila na početku. U Trčaoni je sve drugačije, osjećaj je prekrasan (razumjet će me sigurno kolege i polaznici škole), jer to oduševljenje se ne može opisati riječima. Osjećaj koji mene obuzima u tih samo mojih sat vremena je vrijeme bez problema, posla, laptopa, televizije, mobitela … samo moje vrijeme.

Svi problemi kao da su hermetički zatvoreni u nekoj kutiji i u tom trenutku ništa drugo nije važno – samo ja. Razmišljam samo kako što bolje odraditi trening, pretrčati kilometre i tog dana iznova pobijediti sebe. Da, upravo prava riječ pobijediti sebe jer to radimo svaki trening. A tek osjećaj ponosa nakon uspješno odrađenog treninga – NEŠTO NEOPISIVO 🙂 Jednom riječju – trčanje mi se uvuklo pod kožu i postalo moja istinska ljubav i strast.

Ali iskreno, najveći razlog zbog kojeg sam stala ispred laptopa u nedjelju navečer i pišem ovaj tekst je taj da pohvalim našeg trenera Krešu. Krasan, skroman, strpljiv i uvijek tu uz nas i za nas. U pravom smislu riječi trener koji bodri cijeli svoj tim i radi svoj posao istinskom ljubavlju. Točno zna u svakom trenutku kako ekipa diše, koga treba podignuti, bodriti da izdrži do kraja.

Mogu vam iskreno kazati da je odluka da upišem Trčaonu bila najbolja odluka koja mi je zaista promijenila život.

Pozdravljam vas do nekog novog teksta.

 

Vlatka Klarić, Trčaona škola trčanja Split

 

Podijeli tekst na društvenim mrežama: