Za školu mi je rekao frend i kolega Andrej koji trči maratone već neko vrijeme. Znao je da povremeno odem na savski nasip, a zaluđen trčanjem kakav je, nagovorio me na školu kao na način da se počnem time malo redovitije baviti.
Zapravo žabu nije ni bilo teško natjerati u vodu, malo te bube trčanja sam ipak već imala u sebi. Samo što, jedno je sklonost, a nešto sasvim drugo su stvarni i redoviti treninzi.
Škola mi je dakle dala sljedeće: jedan okvir, format, mjesto i vrijeme gdje se mogu redovito pojaviti na treninzima umjesto da smišljam zašto mi se baš danas ne da.
Problem je uvijek zapravo navući tenisice i izaći, poslije sve ipak ide nekim svojim tokom. Drugo, grupa s kojom trčiš znači puno. Znaš da ćeš u Maksimiru ujutro vidjeti poznata lica luđaka kao što si i sama ti, da nisi sama u svom mazohizmu 🙂
Dalje, Maksimir mi je osobito bio otkriće. Živim blizu nasipu pa sam uvijek prije tamo trčala, ali otići u Maksimir mi je postalo kao izlet, bijeg iz svakodnevnih briga, stresa i općenito te svakodnevne stvarnosti.
Tu sam upoznala ipar ljudi s kojima smo se međusobno podržavali i kontaktirali. Kako sam zakasnila s onom anketom, ovu priliku koristim da specijalno pohvalim dr. Vlaheka koji je na zajedničkim treninzima bio jako strpljiv s odgovorima i sugestijama oko ozljeda, a i bodrio me kad sam uvijek bila zadnja u koloni. Podsjećala sam sebe da je biti zadnji puno bolje nego odustati.
Konačno, moral grupe me natjerao da ipak istrčim polumaraton iako to nisam htjela, jer me kod trčanja po asfaltu znaju boljeti stopala. Sad mi je jako drago da jesam jer dobiješ osjećaj postignuća, nečeg konkretnog što te tjera dalje.
Inače nisam netko koga jako zanimaju trke, više trčanje radi kondicije, zdravlja i dobrog raspoloženja, ali shvatila sam da format, raspored pa i trke, pomažu da se čovjek ne izgubi i ne odustane što se jaaako lako desi.
Najviše se nadam da ću nakon prehlade koju sad imam nastaviti trčati ove zime i dalje. To bi bio najveći uspjeh.
Eto hvala svima, a onima koji hoće ići u školu na proljeće mogu poručiti — isplati se. I nastavite trčati. 🙂
Metka