Jučer smo odradili gadan (za neke od nas, mene posebno…) trening snage, a bio je tek prvi u nizu od onih koji nas još čekaju. Još uvijek se sliježu dojmovi. Trenerica Brankica u našoj riječkoj grupi pita za naše dojmove o treningu.
Čitam komentare svoje braće i sestara po oružju i oduševljena sam. Ne zbog toga što većina, između redaka doduše, kaže da je oduševljena treningom (dobro, možda je to malo prejaka riječ) ono što se sada osjeti u tim našim komentarima i prepiskama je zadovoljstvo da s nekim možemo podijeliti nešto što i sami osjećamo i da smo pritom sigurni da će ta druga, treća ili peta strana u potpunosti razumjeti o čemu pričamo.
Čitam komentare i guštam u tome kako jedni drugima upadamo u riječ i kako pišemo i reagiramo u stilu „..daaa, baš sam i ja to pomisli(la)o…“
Osim toga u grupu dolaze svakakve dosjetke, klipovi, komentari, rezultati individualnih treninga, a sada i sve više dojmovi s treninga na godišnjem odmoru (#ljetoutenisicama).
Sami sebi se čudimo svakog dana jer se mijenjamo i to na bolje sigurna sam. Nešto što nam je do pred neki dan bilo ludo i nezamislivo sada nam je normalno i poželjno kao što je to npr. pakiranje trkačke opreme na odmor, pregledavanje ruta i mjesta za trčanje u mjestu na koje idemo. Nevjerojatno!!!
Osjeća se zajedništvo i moram priznati da svaki put kad dođem na Face, prvo što provjerim su obavijesti da vidim da li je netko iz Trčaone nešto ostavio. Veseli me svaki uspjeh bilo koga od nas, Adnanovi duhoviti komentari i dosjetke, Nikoline i Irenine anegdote s treninga ….
Kada sam počela trčati jedan od razloga „ZA“ koji sam sama sebi navela je bio i taj da je trčanje individualan sport i da ne moram s nikim ništa raditi i to mi je tada bilo super pozitivno. Sada je taj osjećaj skroz suprotan, bez obzira što i dalje trčimo prvenstveno svatko za sebe, ovaj osjećaj da je još netko uz tebe i da dijeli s tobom sve, krv, znoj, suze ali i smijeh je jednostavno predobar.
S ovakvom energijom, vibrom i upornošću sigurna sam da ćemo napraviti još puno dobrih rezultata i prijeći granice koje do sada nismo ni znali da možemo.
Pozdrav svim trkačima Trčaone ma gdje bili i trčali. Sretno Vam #ljetoutenisicama
Nema predaje! Idemo do kraja! Krepat’ ma ne molat’!!!
Piše: Sandra Grabar Blažević