Izlet broj 3 – nedjelja, 15. 5. 2022.
Nakon prošlog izleta u Opatiju došlo je vrijeme za najljepši izlet u ovoj godini. Članovi kluba nordijskog hodanja Trčaona odlučili su razinu kondicije i tehniku hoda kojom barataju pokazati na malo ozbiljnoj i dužoj stazi. Na izletu koji je održan u nedjelju 15. 5. 2022. grupe su odradile 10,5 kilometara dugu rutu i pritom se ludo zabavile.
Ukupno više od 150 hodača odradilo je svoje rute od 3,5km, 7km i 10,5 km zadržavši pritom zavidan tempo hodanja koji bi i svaki planinar pohvalio. U nastavku teksta možete pročitati kako im je bilo.
Krenuvši u ranijim jutarnjim satima četiri busa veselih hodača uputila su se iz Zagreba prema Rastokama. Vremenski uvjeti do samog odredišta, ali i tijekom čitavog izleta bili su sjajni. Obasjani sunčevim zrakama stigli smo na našu početnu točku, parking u blizini crkve Presvetog Trojstva u Slunju. Nakon zajedničkog zagrijavanja podijelili smo se u tri grupe i uputili se na turu i cilj koju smo si zacrtali, izvor Slunjčice.
Ubrzo slijede i prvi izazovi na stazi. Kako je dan prije bilo kišovito vrijeme staza je bila na ponekim mjestima blatna pa možemo reći da je svatko od nas malo zaplesao. Naravno, sve u ritmu vježbi stabilizacije koje i radimo na našim treninzima vješto smo se snašli na tom terenu. Ubrzo nailazimo na prve mostiće, stepenice što nas je očaralo, a svemu tome priroda koja nas okružuje kao i šumski pokrov i ljepota rijeke koja nas prati tjerali su nas da svako malo zastanemo i zabilježimo sve na što smo naišli.
Ubrzo dolazimo do prvih većih mlinova, slapova gdje bilježimo svaki mogući dio te netaknute prirode fotografirajući sve oko nas. Čitavim putem bile su postavljene klupice pa tko je htio mogao je u svakom trenutku sjesti i odmoriti.
Nakon još malo hodanja stižemo na jednu prostranu livadu gdje nas je dočekao pas (super vodič) i odlučio prošetati s nama do izvora. Na putu do izvora susrećemo se ponekim rupama u zemlji međutim svi hodaču vješto to preskaču kao na tjelesnom u osnovnoj školi. Došavši do izvora odlučili smo napraviti veliku pauzu i međusobno se fotografirati. Kako je bilo dosta vruće trener Alvin je odlučio pokazati da rijeka nije hladna pa je uskočio u nju. Nakon odmora i međusobne zezancije uputili smo se prema našem finalnom odredištu, restoran Feniks.
Na samome kraju stazu u blizini restorana dočekalo nas je posljednje iznenađenja na stazi, jedna uzbrdica. Mislim da su svi ovdje pomislili trener Borna nas i na izletu trenira međutim stvarno su to odradili ponosno kao prave nordijske hodačice i hodači. Nakon tog uspona slijedi ručak u restoranu i zajedničko druženje.
Nešto malo poslije 16 sati uputili smo se prema Zagrebu. Na putu do Zagreba bilo je zezanja, pjevanja a neki su toliko jurili i slikali taj dan da su jednostavno zaspali u busu. Pročitavši ovo vjerujem da se vidimo na idućem izletu.
Piše: Borna Šeremet