Prije dvije godine jedna mala grupica ljudi, njih svega desetak, odlučila je naučiti nordijski hodati na Dubravkinom putu.
Tihi, ali odlučni i uporni, ubrzo su savladali tehniku. Počela su prijateljstva, šale, druženja, a naš prvi izlet na Medvedgrad, prije dvije godine, već je ukazao da se radi o posebnoj grupi, koja obiluje pozitivnom energijom.
Kada im se pridružila sljedeća grupa koja je prošla obuku, bila je to već respektabilna grupa od dvadesetak nordijskih hodača, a njihova pozitiva, druženje, međusobno uvažavanje proširilo se i na nove članove.
Danas na Dubravkinom putu čujem: „Žurila sam se s puta da ne propustim trening“. Ili od slučajnih prolaznika: „Tako vas je dobro vidjeti, veseli ste i razigrani.“ Ili od članice druge grupe: „Što ih pokreće da u tolikom broju dođu i prije početka treninga?“.
Ja bih rekla da je to užitak u nordijskom hodanju na prekrasnoj stazi Dubravkinog puta te svijest svih u grupi da im je nordijsko hodanje pozitivno utjecalo na zdravlje, te bolju kondiciju i fleksibilnost tijela.
Uz to, druženje prije svakog treninga, vježbe podizanja energije i disanja, vježbe opuštanja od stresa, veseli razgovori i šale uz druženja na rođendanskim kavama, međusobno podržavanje, razmjena ideja o novim aktivnostima, sigurno su vrijedni dodaci.
Ponosna sam na svoju grupu! Uživam kad ih dočekujem i na njima doista prepoznajem energiju i radost i to mi predstavlja neprocjenjiv užitak u radu. Njihovo zadovoljstvo treniranjem u meni potiče želju da stalno unosim novitete i poboljšanja u naše treninge.
Sretna sam da postoji grupa, koja je svjesna pravih životnih vrijednosti, koja kroz treninge raste i razvija se, poticajno djeluje na druge i uživa u svakom trenutku života, upravo kako to i treba biti.
Napisala: Nada Dujmović Samac, trenerica u Trčaoni