Trenerica Marta Lulić
Ovo nije bio prvi put da trčim utrku VOLIM TRČANJE, ali je bio prvi put u ovoj ulozi. U ulozi trenera, motivatora, podrške i prijatelja svakog pojedinog člana moje maksimirske C1 grupe. Prije same utrke nije mi bilo svejedno. Prvi put pazim na 20ak ljudi u moru ostalih. Ali s osmijehom na licu i veselim pričama iz svakodnevnog života pokušavam to sakriti pred polaznicima grupe kako ih trema, koja je bila vidljiva na pojedinim licima, ne bi još više hvatala. Dolaskom na start sve prestaje. Svi su veseli, jedva se čeka krenuti. Bacamo zadnji selfie bez crvenila u licu i krećemo. Startali smo odlično, štreberski po zadanom tempu i u njemu trčali sve do vode, a nakon minimalne pauze i do cilja. Gledati lica svojih polaznika nakon prolaska ciljne linije bilo je neprocjenjivo. Preponosna na svakoga od njih, čestitala sam jednom po jednom te poslušala dojmove. Tada sam zapravo bila svjesna što su oni napravili kao polaznici, što sam ja napravila kao trenerica i Trčaona kao škola trčanja. Ovo nije bio prvi put da trčim utrku VOLIM TRČANJE, a definitivno nije ni zadnji.
Trenerica Petra Lulić
Bez obzira jeste li zagriženi trkač ili tek rekreativac, jedno je sigurno. Prva utrka koju otrčite ostati će vam zauvijek u sjećanju. I ostala je…
Naša avantura započela je prije 14 tjedana, tiho i sramežljivo jednim polunoćnim treningom. Iako nam vremenske (ne)prilike nisu bas išle pod nogu moja mala grupa ljudi bez obzira na kišu ubrzo je prerasla u najbrojniju, ali i najveseliju i najglasniju grupu nasipa. Dan po dan, trening za treningom uz odličnu atmosferu i još bolju ekipu, sakupili smo dovoljno kilometara da se odvažimo za prvu “peticu”. Dan utrke bio je vrlo uzbudljiv kako za polaznike tako i za mene. Iako sam imala dozu straha zbog vrućine koja nas je pratila, a na koju se još nismo priviknuli, niti jedne sekunde nisam posumnjala u uspjeh svojih polaznika. Samo pola sata kasnije svi članovi Rondo C ekipe prešli su ciljnu liniju koja je instantno obrisala umor s lica, a medalja koja je zasjala oko njihovog vrata biti će vječna uspomena i dokaz kako je svaki cilj moguće ostvariti kada su zelja i motivacija dovoljno jake.
Trenerica Lucija Zubac
Za početak pozdrav svima, ja sam trenerica Lucija i reći ću vam nešto o najboljoj grupi. Pitate se zašto najbolja? Nastavite čitati pa ćete shvatiti to i sami. Od početaka naših treninga, polaznici C2 grupe davali su svoj maksimum na treninzima, koji su im ponekad bili lakši, a ponekad teži. Unatoč lošem vremenu, bili smo uporni i nismo dali vremenu da nas ometa u našem planu da istrčimo 5 km bez hodanja. Iz treninga u trening vidio se veliki napredak i tako je došao taj veliki datum 9.6.2019. a s time i naša prva zajednička utrka na 5km “Volim trčanje”. Nakon zajedničkog okupljanja, razgibavanja i zagrijavanja došao je na raspored i start utrke. Trčali smo baš poput prave grupe držeći se zajedno. Nakon šta smo bili sve bliži i bliži cilju, u meni se počela javljati sreća, zadovoljstvo, ispunjenost, oduševljenost… Kako bi svaka polaznica prošla kroz cilj i dobila medalju oko vrata, ja sam bila sve ponosnija na svaku od njih. Emocije koje se javljaju kod nas trenera su nevjerojatne i teško ih je opisati riječima. Nakon toliko odrađenih treninga vidiš da se tvoj trud i rad isplatio jer kada vidiš kako tvoji trkači sretni i zadovoljni ulaze u cilj, tebe kao trenera čini izuzetno motivirano za sljedeće izazove koji su pred nama. Nakon odrađenih 5km, družili smo se, prepričavali doživljaje i zabavljali se. Ekipa, toliko od mene i nadam se da sam vam barem malo uspjela dočarati koliko nama i vama ova utrka znači. Bravo za sve još jedanput i idemo dalje, u neke nove pobjede!
Trenerica Valeria Baschiera
Ove godine prvi sam puta sudjelovala na utrci kao novi trener. S prvom utrkom prihvatila sam i taj izazov te pripremila svoj tim najbolje što sam mogla. S odličnom organizacijom svi smo dali sve od sebe , a najvažnije od svega stekli smo nova poznanstva i prijateljstva. Za nas kao tim utrka nikada nije bila natjecanje za medalju nego izazov da svi pomaknu svoje granice te otrče cijelu utrku, što smo na kraju i ostvarili. Unatoč težim vremenskim uvjetima svi su se izborili lavovski izborili za svoju medalju ,nije bilo jednostavno no na kraju smo zajedničkim snagama zadovoljni uspjeli postići svoj cilj. Kao novi trener ponosna sam na svoju B2 grupu, na njihove redovne dolaske na treninge i motivaciju da utrku odrade najbolje što mogu. Sretna sto su uspjeli postići željene rezultate te pomaknuti svoje granice.
Nadam se da će svaka sljedeća utrka biti podjednako dobra, a ja vjerujem da ćemo se svi truditi da bude još i bolja.
Trenerica Amela Zukanović
Prvih 5 km je iza nas! Unatoč stalnoj kiši, oni su i dalje dolazili uporno na treninge kako bi svoju prvu utrku odradili i bili spremni. Preponosna sam! Srce mi je puno kad vidim koliko mi vjeruju i koliko si međusobno pomažu, motiviraju. Upravo je utrka bila samo pokazatelj koliko kao grupa zbilja funkcioniramo. Iako su mislili da će im vrućina smetati, pokazali su više volje i želje da odrade utrku i ponosno uđu u cilj nego o bilo čemu drugom. S razlogom drže naziv Gaze(le).
