U nedjelju ujutro 11. svibnja Trčaonini nordijski hodači okupili su se i krenuli na izlet u pećinski park Grabovača. Jutro je bilo okupano suncem i to nam je nagovijestilo da će ispred nas biti idealan dan za našu avanturu. Naše štapove za nordijsko hodanje ovaj put ostavili smo kod kuće i s velikom znatiželjom krenuli smo na izlet kako bi upoznali špilju Samograd, ali i poučne staze u blizini špilje te vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled.
Oko 11 h stigli smo u Perušić, a nakon toga uputili smo laganom uzbrdicom na dogovoreno mjesto u pećinskom parku Grabovača gdje nas je čekao vodič. Putem do špilje naši hodači divili su se zelenim livadama punim cvijeća, uživali su na svježem zraku, suncu i pogledu premu starom gradu Perušiću, a to su sve fotografirali svojim mobitelima.
Prije ulaska u špilju Samograd vodič nas je upozorio na uvjete koji su u špilji pomalo opasni, temperatura je unutra samo 6 stupnjeva, a stepenice su uske i skliske i da se obavezno moramo držati za rukohvate.
Obukli smo naše jakne i krenuli za vodičem koji nam je je pričao o povijesti same špilje na duhovit i zabavan način. Tako da ako se netko od naših članova malo i bojao hodati po mračnoj špilji, vrlo brzo je to zaboravio, a strah je zamijenio oduševljenjem jer unutrašnjost špilje je čudesna.
Puno toga smo i naučili, sad znamo da je špilja dugačka 345 m, a vodič nam je pokazao što su to stalaktiti, stalagmiti, da su stepenice kamene i ručno isklesane, stare više od 100 godina. Hodajući špiljom uvjerili smo se kako opreza nikad dovoljno, a nadali smo se da ćemo vidjeti i kojeg šišmiša jer šišmiši su stanovnici špilje. Naši članovi koristili su svaki trenutak gdje je bilo sigurno fotografiranje kako bi za uspomenu iz špilje ponijeli što više fotografija. Također, za uspomenu iz špilje imamo i zajedničku fotografiju, a zadovoljna i nasmijana lica naših članova su pokazatelj njihovog oduševljenja ljepotom špilje i svih skulptura koje smo vidjeli, a priroda ih je milijunima godina klesala.
Nakon izlaska iz špilje i kratkog predaha većina naših članova je krenula je poučnom stazom “Čovjek i krš” prema vidikovcu s kojeg se pruža predivan pogled na kanjon rijeke Like, Ličko polje te dio Velebita. Putem smo mogli pratiti poučne table sa informacijama o prirodnim i povijesnim značajkama tog kraja. Divotu pogleda s vidikovca naši članovi će dugo pamtiti kao dio netaknute prirode, uz nezaobilazne fotografije.
S vidikovca požurili smo se prema autobusu koji nas je odveo u restoran Albtaros gdje smo imali dogovoreni ručak. Pomalo umorni, ali zadovoljni naši članovi uživali su u ukusnom ručku, opuštali su se uz kavicu, fine deserte, sretni što su gradsku buku zamijenili izletom u predivnu prirodu.
Oko 16:30 h okupili smo se i krenuli prema Zagrebu. Ovaj izlet je bio poseban jer smo osim hodanja prirodom imali priliku upoznati fascinantnu špilju Samograd, zato smo se vratili svojim kućama bogatiji za nova iskustva koja ćemo dugo pamtiti.
Piše: Kristiana Đurasević