Prošli vikend iskoristili smo za posjet i utrku oko predivnog Bledskog jezera gdje se nalazi jedini prirodni otok u Sloveniji – Bled. Na putovanje smo krenuli oko 13 sati s dva busa iz Zagreba te nakon nešto manje od 4 sata puta stigli do predivnog jezera okruženog još ljepšom prirodom. Planine i šume koje okružuju jezero daju poseban štih, a kao što ćemo kasnije saznati i određenu dozu svježine pri trčanju u večernjim satima.
Moramo odmah u startu zahvaliti sponzoru Hervisu koji nam je omogućio besplatan autobusni prijevoz na ovu utrku. Hvala!
Nakon turističkog popodneva, došlo je vrijeme za zagrijavanje, slikanje i sam start utrke. Ruta utrke je gotovo cijelim putem išla uz jezero te smo odradili 1 puni krug oko jezera i još otprilike dvije trećine drugog kruga kako bi skupili najavljenih 10 kilometara utrke.
S obzirom na velik broj ljudi (oko 1200 trkača) imali smo nešto sporiji prvi kilometar, a nakon toga je svatko mogao držati svoj tempo prolazeći kroz predivno okruženje, čak i tunel, a pritom savladavajući i nekoliko uzbrdica. Jedino usporavanje je bilo na jednoj od nekoliko okrepnih stanica koje su bile dobro opskrbljene vodom i izotonicima, a što je bilo iznimno bitno s obzirom na nešto više temperature ovih dana.
Ono što je također bilo pozitivno, a svi su primijetili odrađujući drugi krug (a na nekim dijelovima već u prvom krugu), su bili naleti svježine koji su dopirali iz okolnih šuma što je svakako uvelike olakšalo trčanje u nekim dijelovima.
Kako se bližio kraj utrke, mrak je preuzeo veći dio staze no uz malo opreza i to nije bio problem te su svi uspješno odradili utrku, a nagrada je bila ukusna kremšnita u čaši (kad to Samoborac kaže 😊) za svakog trkača po završetku utrke. Nakon kremšnite, istezanja i nadoknade tekućine došlo je vrijeme za laganu, ali i posljednju šetnju oko Bledskog jezera tog dana jer uslijedio je povratak u buseve te polazak za Zagreb.
U Zagreb smo se vratili u nedjelju u kasne sate te sam siguran da smo svi jako dobro spavali nakon ovog odličnog trkačko-turističkog izleta. 😊
Napisao: Filip Koražija, glavni trener trčanja u Trčaoni