Prije svega, veeelike čestitke našim školarcima na prvoj utrci i medalji na 10 (i pol) kilometara! 🙂
Utrka, a pogotovo vremenski uvjeti, u subotu popodne i navečer su bili u najmanju ruku zanimljivi, no krenimo redom, od subotnjeg popodneva i poprilično ugodnog vremena za trčanje utrke na 4,2 kilometra.
Okupljanje za utrku „desetinke“ odnosno utrke na 4,2 kilometra je krenulo već oko 16 sati gdje nas se okupila (nešto manja), ali jednako hrabra ekipa koja je nakon ljeta odlučila odraditi jednu brzu utrku. S obzirom na termin utrke i poučeni iskustvom prethodnih godina, očekivali smo sunčano vrijeme gdje su šilterice i sunčane naočale obavezna oprema no ove godine je bilo drugačije. Dočekalo nas je oblačno vrijeme koje je uvelike olakšalo utrku, doduše, treba reći da je vlaga bila poprilično visoka. No to nije spriječilo našu hrabru ekipa da starta odvažno i tako hrabro odradi cijelu utrku čiji je start bio u 17 sati. S obzirom na visoku vlagu, okrepa u cilju je bila zlata vrijedna, a naša ekipa je zasluženo dobila svoje medalje na čemu im svima čestitam!
Izdvojio bih najbrže na 4,2 kilometra su bili: Davor Koren s rezultatom na 19:55 i Iris Kulik Bokun s rezultatom 24:06.
Palicu s izvještajem sada preuzima trenerica Ozana koja će nam malo više reći kako je prošla utrka na 10,5 kilometara:
Mislim da se svi možemo složiti kako je ovo bila jedna jako zanimljiva utrka. Od praćenja prognoze svaki dan prije utrke do crnih oblaka koji su ipak odlučili odraditi svoj posao prije samog starta. No, krenimo ispočetka.
Uzbuđenje oko utrke počelo je već na samim treninzima, ali s time i nagađanje prognoze. Mi smo svakako bili spremni na sve uvjete jer smo i sami navikli na iznenadne oluje, ali ipak nam je malo draže trčati po suhom vremenu kojem smo se svi nadali.
Okupljanje je krenulo oko 18 sati na Bundeku. Glazbom, smijehom i dobrim društvom tjerali smo nervozu prije naše prve utrke na 10 (i pol) kilometara. Stavljali smo startne brojeve na majice, ponavljali rutu kojom trčimo i cijelo vrijeme provjeravali oblake iznad nas. Pošto je po prognozama kiša trebala padati već kojih dva/tri sata, nadali smo se kako će nam vrijeme ići na ruku još bar toliko.
Obavili smo zagrijavanje i tako suhi krenuli prema startnoj zoni i dalje s nadom da će tako i ostati, ali prevarili smo se i već nakon pet minuta bili smo kompletno mokri. Prvo smo se svi počeli smijati jer ni sami nismo mogli vjerovati po kakvom vremenu krećemo s utrkom. Bodrili smo se te i dalje smijali, ali istina je da nismo znali što nas zapravo sve čeka u narednih sat vremena. Kako bilo da bilo, nas ništa nije moglo spriječiti u ispunjavanju cilja za tu večer pa čak ni nebo koje se otvorilo iznad nas.
Krenuli smo hrabro i pošalicama pokušali tjerati kišnu atmosferu. To nam je uspijevalo sve do kad se nismo popeli na južni dio nasipa. Tu je krenula prava borba. Kiša je padala svega deset minuta, ali staza na nasipu nije uspjela upiti toliku količinu vode pa smo svako malo preskakali nastale lokve.
Staza je postala jedna poveća lokva pa preskakanje više nije bila opcija. Trčali smo po travi jedni iza drugih sve do Hendrixovog mosta gdje nas je dočekala prva okrjepa. U trku smo uzeli čaše vode i nastavili dalje. Kad smo bili na otprilike pola utrke, kiša se napokon utišala, a trčanje postalo ipak malo lakše.
Mokri do kože, ali s osmijehom na licu bodrili smo jedni druge. Staza je na ovom dijelu nasipa bila puno bolja pa nam je i to išlo u korist. Nakon što smo prošli Most slobode dočekala nas je i druga okrjepa, a počele su se javljati i prve krize. Njih smo dobro savladali ponekom šalom i prisjećanjem kako smo u šest mjeseci napredovali s jedne minute hodanja do prvih deset kilometara.
Nakon što smo prošli i Most mladosti kiša se ponovno u istoj mjeri spustila na nas. Sad nam više nije smetala. Zadnja dva kilometra, koja smo napravili okolo samog Bundeka, borili smo se s blatom i klizavim terenom.
Kako smo krenuli, tako smo i završili našu utrku, jednom riječju mokri, ali naravno i iznimno ponosni. Usprkos blatu u tenisicama, mokrim kosama i odjeći koja se ljepila po nama, osmijeh nismo skinuli s lica. Dogovor je pao, svi jurimo doma na toplo, a slavlje ostavljamo za ponedjeljak i utorak na treningu koji će, nadamo se, biti suh ili barem malo suši nego danas.
Vjerujem da su se dojmovi s utrke slijegali cijelu večer jer se ova utrka neće tako lako zaboraviti.
I ovdje bih izdvojila najbrže, a to su na utrci 10,5 kilometara bili: Ivan Ćutić s rezultatom 53:18 i Dina Fištrek s rezultatom 59:26.
Posebna pohvala ide našem Karlu Belaviću koji je odradio odličan polumaraton s rezultatom 1:42:12 u ovakvim uvjetima!
Iako smo izdvojili samo neke s rezultatima, izrazito smo ponosni na sve vas koji ste u subotnjim (specifičnim) uvjetima zaradili svoje medalje! Kroz rujan nam slijede novi izazovi u obliku priprema za Zagrebački i Ljubljanski maraton, a ako je suditi prema suboti i te izazove ćete uz malo truda i podršku trenerica, trenera i grupe odraditi kao od šale. Stoga idućih mjesec dana budite redoviti i svi ciljevi su dostižni! 😊
Vidimo se na treninzima!
Napisali: Ozana Zagorec i Filip Koražija