Prespavali smo noć, slegli su se dojmovi, no i dalje ostaje osjećaj ponosa zbog jučerašnjih utrka.
No krenimo redom, početno okupljanje dana je bilo oko 13 sati za utrku na 10 kilometara kada su se, već sad tradicionalno, spojile i upoznale grupe iz Rijeke i Zagreba. Riječki dio ekipe je putovao nekoliko sati busem, no na prvi (a i na drugi) pogled su izgledali svježe i spremno, što su kasnije i potvrdili super rezultatima. Nakon okupljanja je uslijedilo prvo fotkanje dana, a trener Tin je preuzeo palicu i zagrijao ekipu za 10 kilometara. Treba reći da je tada bio možda i najtopliji dio dana s obzirom na start utrke u 14 sati. Time više, čestitam svima kojima je to bila prva utrka na 10km, ali i svima ostalima na postizanju maksimalnih rezultata s obzirom na vrijeme.
Istovremeno sa startom utrke na 10 kilometara krenulo je i okupljanje polumaratonaca i maratonaca. Kada smo se okupili i obavili drugo fotkanje dana, započelo je i zagrijavanje za (nekima prvi) polumaraton, ali i maraton koji su startali zajedno u 15 sati. Adrenalin i pozitivna nervoza se osjećala u zraku, ali sve je to nestalo nakon nekoliko sekundi ili točnije rečeno minuta, s obzirom na broj sudionika i vrijeme probijanja do startnog luka te prvih nekoliko koraka trčanja. Tada je uslijedilo probijanje ulicama po centru na istok dok su temperatura i općenito vremenski uvjeti zahtijevali nešto oprezniju prvu polovicu utrke. Nakon prolaska prve dvije okrepne stanice i povratka prema centru grada krenulo je i nešto svježije, pa čak i u nekim trenucima prohladno vrijeme, što je značilo puno ugodniji drugi dio utrke, a to je zasigurno olakšalo posljednja tri, četiri kilometra. Zadnji kilometri su se odrađivali od najzapadnije točke staze po Ilici do trga. U tim trenutcima siguran sam da su se svi uvjerili kako Ilica nema bez razloga epitet najduže ulice u gradu. 😊
No ono što uslijedi na Trgu se ipak ne može kupiti novcem, taj prolazak kroz cilj i medalja oko vrata su simbol rada, truda i posvećenosti – i to vam nitko ne može oduzeti. Ta medalja i rezultati su zasluženi višemjesečnim treninzima, ali i učenjem o trčanju, tjelesnoj aktivnosti i svemu što ona obuhvaća, kao i o sebi. Stoga čestitam svim našim novim, ali i „starim“ polumaratoncima na odrađivanju ovog i pomalo neobičnog polumaratona s „dva lica“ s obzirom na vremenske uvjete! Odlična škola, čak i ako više niste službeno u školi. 😉
I naravno za kraj, kako ne spomenuti našu posebnu ekipu koja se borila na trasi maratona (2 kruga!). Krenut ćemo sa našom ženskom štafetom (10+10+10+12km) iz maksimirske C grupe kluba koja je završila za nešto malo više od 4 sata svoju intenzivnu borbu za medalje i pehar i to ludom završnicom u kojoj su sekunde odlučivale. Naše cure su imale nešto brži finiš i završile na odličnom drugom mjestu! Štafeta u sastavu: Ana Samaržija, Ivana Juras, Marija Latinčić i Tihana Ritz Mandić se vraća kući s medaljama i peharom za drugo mjesto, bravo cure!
Nekoliko minuta nakon naše štafete, u cilj su počeli pristizati i naši novi maratonci, novi članovi Trčaonine dvorane slavnih (https://www.trcaona.hr/trcaona-dvorana-slavnih/), zlatnim slovima upisane i upisani: Aleš Petek, Milan Čakić, Sandra Kimovec, Maja Ciglar, Stefan Tropčić i Gabrijela Vojnović. Kod maratonaca bih posebno izdvojio njihovu iznimnu redovitost i lavovski posao koji su odradili s treninzima tijekom ljetnih priprema, bravo!
Na ponos svih nas trener je činjenica da je utrke odradilo vas više od 150, zbog čega smo bili najveća grupa na Zagrebačkom maratonu. Lavovski posao ste odradili i svi vi koji ste bili aktivni tijekom ljeta da bi se pripremili za ove utrke, kako samostalno na godišnjima, tako i na našim uobičajenim treninzima. Sada nam slijedi tjedan odmora i laganih treninga, a nakon čega pažnju okrećemo našoj sljedećoj utrci – Zagrebačkom noćnom ceneru (6.11.).
Vidimo se na laganim treninzima sljedeći tjedan, a vi se prije toga dobro odmorite ostatak vikenda – zaslužili ste.
Napisao: Filip Koražija, glavni trener u školi i klubu trčanja Trčaone Zagreb