Ljubljana nas je ove godine dočekala u svojem najboljem izdanju – svježa, vedra i spremna za još jedan trkački spektakl. NLB Ljubljanski maraton, sada već tradicionalno krajem listopada, okupio je tisuće trkača iz cijele regije, a među njima i Trčaonu koja je nastupila na polumaratonskoj utrci, utrci na 10K, ali i sa jednim predstavnikom na maratonskoj utrci.
Većina nas je došla dan ranije, kako bismo izbjegli žurbu i stres i odmah osjetili energiju koja se širi gradom. Preuzimanje startnih paketa proteklo je brzo, a EXPO zona bila je puna pozitivne atmosfere, glazbe te izlagača koji su promovirali najnovije u svijetu trčanja od obuće do dodatka prehrani.
Naravno, posjetili smo i štand našeg sponzora Topo Athletic 😉
Nakon toga otišli smo do grada gdje je jedna članica preuzela ulogu „turističkog vodiča“ te nas provela gradom od centra do tvrđave. Bilo je jako zanimljivo i poučno slušati od nekoga tko zna jako puno o gradu i malo doživjeti grad na nešto drugačiji način. Nakon više od dvadeset tisuća koraka uslijedio je zasluženi ručak te još malo ubacivanja ugljikohidrata prije utrke.
Jutro utrke bilo je gotovo idealno: 10-ak stupnjeva, lagana magla iznad grada i tišina koja se pretvarala u uzbuđenje dok su se trkači okupljali na startu kod Kongresnog trga. Uslijedilo je zagrijavanje i obavezno slikanje prije utrke.
Od starta smo krenuli disciplinirano. Prvih pet kilometara lagano, bez forsiranja, održavati kontrolu pulsa i disanja. Ljubljana ima stazu koja te lako ponese — ravna, brza i s dovoljno prostora da zadržiš ritam, ali i da pogriješiš ako kreneš preambiciozno. Prva trećina protekla je savršeno; svi su držali zadani tempo, hidratacija je bila pravovremena, a energija odlična.
Na sredini utrke počeli su prve male borbe koje su se uspješno prebrodili, a prolazak kroz okrepne stanice izgledao gotovo školski – kratko, učinkovito, bez nepotrebnih zastoja.
Zadnjih pet kilometara, kao i uvijek, donosi pravu sliku trkača. Umor počinje pritiskati, noge su sve teže, ali pogled na publiku uz trasu, koja nas je bodrila cijelim putem, olakšava muku. U tih nekoliko kilometara nema više planova ni savjeta, samo osjećaj da daješ sve što imaš.
Na cilju – emocije. Svi iz grupe su završili utrku i to s osmijehom. Nema boljeg osjećaja nego kad vidiš da je trud uložen u mjesece treninga pretvoren u konkretan rezultat. Iza svakog od tih vremena stoje ranojutarnji treninzi, dužine „Do Domovisnkog“ i tempo dionice koje nikome nisu bile drage, ali su sada imale smisla.
Kao trener, ponosan sam na disciplinu i mentalnu snagu ekipe. Nitko nije „izgorio“ u prvoj polovici i nitko nije odustao – što je najbolji znak pravilno vođenog trenažnog procesa. Ljubljana je ponovno pokazala da je odlična utrka: ravna, brza, ali dovoljno zahtjevna da ne oprosti lošu pripremu.
Nakon utrke trebalo je vratiti snagu te smo ručali i izmjenjivali dojmove o utrci. Unatoč boli i umoru svi su bili zadovoljni te razgovarali o nekim budućim planovima za neke nove utrke.
Za mene kao trenera, ovo je bio savršen završetak jesenske sezone – utrka koja nas je podsjetila da su brojke na satu važne, ali da je osjećaj zajedništva i ponosa kad prelazimo kroz ciljnu liniju ipak ono što nas vraća svake godine na start. Ljubljana nam je opet dala ono što trčanje najbolje zna pružiti: mir, ponos i radost kretanja.
Istaknuo bih nekoliko rezultata, a to je naš novi maratonac Slaven Tisauer koji je istrčao 42 km za odličnih 03:40:47. Također imamo i tri nove polumaratonke: Stela Popović, Sunčana Habek i Marija Nikšić!
Čestitamo svima na uspjesima!
Piše: Ivor Jovanović, trener u Trčaoni