Danas su tjelesna aktivnost i kretanje u svakodnevnom životu izrazito smanjeni. Razvojem tehnologije smanjuje se potreba za odlaskom u trgovine, banke, kafiće, restorane, parkove i slično, a povećava se vrijeme provedeno pred ekranima. Na posao masovno odlazimo automobilima i javnim prijevozom, a sve manje koristimo bicikl ili vlastite noge.
Povećanje dnevne aktivnosti poput jedne šetnje povećava broj koraka te stimulira metabolizam i troši kalorije. Osim pokretanja organizma, tjelesna aktivnost djeluje na osjećaj povezanosti tijela i uma te poboljšava raspoloženje.
Vježbanje ima relaksirajući učinak, smanjuje somatski i kognitivni aspekti napetosti, odnosno smanjuje se neuromišićna napetost što znači da se lakše prevladavaju negativne misli.
Sigurno ste čuli rečenicu idem na trening kako bih se ispuhao. Tjelesna aktivnost često se koristi kao “ispušni ventil“ i sredstvo za smanjenje različitih stresora. Znanstveno je dokazano smanjenje kortizola (hormona stresa) te smanjeno lučenje norepinefrina. Vježbanje potiče mozak na lučenje neurotrofnih čimbenika koji utječu na poboljšanje kognitivnih funkcija, posebice pamćenja, koncentracije i izvršnih funkcija. Mozak interpretira trening kao stres te mobilizira sve funkcije zbog toga se nakon trening osjeća budnije i osvježeno.
Tijekom raznih aktivnosti događa se niz fizioloških i biokemijskih promjena našega organizma, a neki od načina utjecaja tjelesnog vježbanja na psihičke promjene su:
- smanjenje depresije.
- podizanje tjelesne temperature vježbanjem koje utječe na poboljšanje raspoloženja. Kod žena jače izraženo jer postoji veći omjer površine tijela u odnosu na tjelesnu masu te se žene znoje manje od muškaraca te time zadržavaju veću tjelesnu temperaturu.
- proizvodnja veće količine endorfina pod utjecajem stresa izazvanog tjelesnim vježbanjem. Endorfini smanjuju osjet bola, proizvode stanje euforije te su povezani s poboljšanjem raspoloženja.
Psihičke promjene pod utjecajem vježbanja objašnjene su na nekoliko različitih načina.
- Hipoteza distrakcije govori da tjelesno vježbanje omogućuje isključivanje (tzv. “timeout“) iz svakodnevnih problema i tako utječe na pozitivne promjene psihičkog stanja.
- Druga hipoteza govori o porastu osjećaja kompetentnosti i postignuća ako se primjećuje napredak u aktivnosti, što djeluje na pozitivno psihičko stanje vježbača.
- Hipoteza pozitivnih očekivanja može biti značajan medijator pozitivnih psiholoških promjena. Dobar osjećaj i zadovoljstvo nakon treninga povezano je s pozitivnim očekivanjima od vježbanja.
- Posljednja, četvrta hipoteza govori o socijalnim razlozima. Bolji osjećaj tijekom i nakon vježbanja može biti posljedica druženja, provođenje vremena s drugima radeći na sličnim ciljevima, dijeljenje zajedničkih iskustava te stvaranje novih prijateljstava u novom okruženju.
Što je zapravo najvažnije?
Osnovni preduvjet da se postigne sve opisano jest uživanje i zadovoljstvo u tjelovježbi te ustrajnost u aktivnosti. Osobe koje tjelovježba zabavlja i veseli, koje vježbaju zbog intrinzičnih razloga dulje će vježbati i time osigurati veće i sigurnije učinke. Zadovoljni vježbači imaju vjerojatnost postizanja promijenjenog stanja svijesti, tj. stanje uronjenosti u aktivnost (eng. “flow“) zbog kojega se vraćaju vježbanju te imaju snažnu motivaciju za vježbanjem i dobro se osjećaju prilikom istog.
U konačnici, ovi zaključci potvrđuju da je tjelesna aktivnost ključni faktor za očuvanje cjelokupnog zdravlja i dobrobiti te da je integracija redovite tjelesne aktivnosti u svakodnevni život od iznimne važnosti za sveukupno blagostanje pojedinca.
Napisao: Luka Dominković, trener u Trčaoni